Žutica, stanje koje koži i bjeloočnicama daje karakterističnu žutu boju, nije bolest sama po sebi, već vidljiv i često dramatičan znak da se u tijelu događa ozbiljan poremećaj. Iako se često povezuje s novorođenčadi, pojava žutice kod odraslih osoba uvijek zahtijeva hitnu medicinsku procjenu jer može upućivati na širok spektar stanja, od relativno bezopasnih do onih po život opasnih.
Žutica, poznata i kao ikterus, nastaje zbog povišene razine bilirubina u krvi, stanja koje se stručno naziva hiperbilirubinemija. Bilirubin je žuto-narančasti pigment koji nastaje kao nusprodukt prirodnog procesa razgradnje starih ili oštećenih crvenih krvnih stanica. Jetra je ključni organ zadužen za filtriranje bilirubina iz krvotoka, njegovu obradu (konjugaciju) kako bi postao topiv u vodi, te izlučivanje putem žuči u crijeva, odakle se većim dijelom eliminira stolicom. Žuta boja kože i bjeloočnica, koje imaju poseban afinitet za bilirubin zbog visokog sadržaja elastina, obično postaje vidljiva kada razina bilirubina u krvi prijeđe 2.5 do 3 mg/dL. Naziv “žutica” potječe od francuske riječi jaune, što znači žuto, no boja kože može varirati od limun žute do zelenkaste ako stanje potraje, što je posljedica pretvorbe bilirubina u biliverdin, zeleni pigment iz žuči.
Prepoznavanje žutice nadilazi samo promjenu boje kože i očiju. Ovisno o temeljnom uzroku, pacijenti mogu iskusiti čitav niz popratnih simptoma koji liječnicima daju važne tragove. Jedan od čestih znakova je tamna, gotovo smeđa boja urina, koja nastaje jer tijelo pokušava izlučiti višak konjugiranog bilirubina putem bubrega. Istovremeno, stolica može postati izrazito svijetla, boje gline ili čak bijela, što ukazuje na problem u drenaži žuči u crijeva, odnosno na opstrukciju. Mnogi pacijenti žale se na intenzivan i neugodan svrbež kože (pruritus), koji je posljedica nakupljanja žučnih soli. Često se javljaju i opći simptomi poput kroničnog umora, slabosti, gubitka apetita i neobjašnjivog gubitka tjelesne težine. U nekim slučajevima, žuticu prate i povišena tjelesna temperatura, zimica, mučnina, povraćanje te bolovi u trbuhu, osobito u gornjem desnom dijelu gdje se nalazi jetra.
Jedan od čestih znakova je tamna, gotovo smeđa boja urina, koja nastaje jer tijelo pokušava izlučiti višak konjugiranog bilirubina putem bubrega
Uzroci žutice kod odraslih su brojni i mogu se podijeliti u tri glavne kategorije ovisno o tome gdje u procesu metabolizma bilirubina nastaje problem. Pre-hepatički uzroci nastaju prije nego što bilirubin stigne do jetre, a najčešće su povezani s prekomjernom razgradnjom crvenih krvnih stanica (hemoliza). Stanja poput anemije srpastih stanica, talasemije, malarije ili autoimunih poremećaja mogu preplaviti jetru količinom bilirubina koju ona ne može obraditi. Hepatički uzroci proizlaze iz oštećenja ili bolesti same jetre, što narušava njezinu sposobnost obrade i izlučivanja bilirubina. U ovu skupinu spadaju virusni hepatitisi (A, B, C, D, E), alkoholna bolest jetre, ciroza, rak jetre, kao i oštećenja uzrokovana lijekovima (poput paracetamola) ili toksinima. Post-hepatički uzroci, poznati i kao opstruktivna žutica, javljaju se nakon što je jetra obradila bilirubin, ali je njegovo otjecanje kroz žučne vodove blokirano. Najčešći krivci za opstrukciju su žučni kamenci, tumori gušterače, žučnog mjehura ili žučnih vodova, upala gušterače (pankreatitis) te suženja (strikture) žučnih vodova.
Osnovu daljnje obrade čine krvne pretrage, uključujući kompletnu krvnu sliku i jetrene testove, koji mjere razine jetrenih enzima (AST, ALT), alkalne fosfataze (ALP) te ukupnog i direktnog bilirubina
S obzirom na to da je žutica simptom, a ne dijagnoza, ključno je provesti sveobuhvatnu medicinsku obradu kako bi se utvrdio njezin pravi uzrok. Dijagnostički postupak započinje detaljnim razgovorom o simptomima, medicinskoj povijesti, životnim navikama (konzumacija alkohola, korištenje lijekova, putovanja) i mogućim rizičnim ponašanjima, nakon čega slijedi temeljit fizikalni pregled. Liječnik će obratiti pažnju na znakove kronične bolesti jetre, poput paučastih madeža ili nakupljanja tekućine u trbuhu (ascites). Osnovu daljnje obrade čine krvne pretrage, uključujući kompletnu krvnu sliku i jetrene testove, koji mjere razine jetrenih enzima (AST, ALT), alkalne fosfataze (ALP) te ukupnog i direktnog bilirubina. Ovi nalazi pomažu u razlikovanju hepatičkog od opstruktivnog uzroka. Ovisno o početnim rezultatima, mogu se naručiti i serološki testovi na hepatitis, slikovne pretrage poput ultrazvuka abdomena, CT-a ili magnetske rezonancije (MRCP) za vizualizaciju jetre i žučnih vodova, a u nekim slučajevima potrebne su i invazivnije metode poput endoskopske retrogradne kolangiopankreatografije (ERCP) ili biopsije jetre za postavljanje konačne dijagnoze.
Liječenje ovisi o uzroku
Terapija žutice kod odraslih usmjerena je isključivo na liječenje osnovne bolesti koja ju je uzrokovala. Ako je uzrok virusni hepatitis, primjenjuju se antivirusni lijekovi. Kod hepatitisa C, moderne terapije direktno djelujućim antivirusnim lijekovima postižu izlječenje u više od 95% slučajeva. Za stanja uzrokovana alkoholom, poput alkoholnog hepatitisa ili ciroze, apsolutna apstinencija od alkohola je imperativ. Ako je žutica posljedica začepljenja žučnih vodova žučnim kamencima, često je potrebno kirurško uklanjanje žučnog mjehura ili endoskopski zahvat za uklanjanje kamenca. U slučaju malignih bolesti, liječenje ovisi o vrsti i stadiju tumora te može uključivati kemoterapiju, zračenje ili operaciju. Kada je žutica nuspojava lijeka, prekid uzimanja tog lijeka obično dovodi do povlačenja simptoma. U najtežim slučajevima, kao što je zatajenje jetre, jedina opcija može biti transplantacija jetre.
Komplikacije neliječene ili teške žutice mogu biti vrlo ozbiljne i uključuju anemiju, poremećaje zgrušavanja krvi, infekcije i sepsu, kronični hepatitis, zatajenje bubrega te hepatičku encefalopatiju
Oporavak i moguće komplikacije
Trajanje oporavka od žutice izravno ovisi o uzroku i uspješnosti liječenja. Kod akutnog virusnog hepatitisa A, žutica se obično povlači sama od sebe unutar nekoliko tjedana. Međutim, kod kroničnih bolesti jetre poput ciroze ili kroničnog hepatitisa B, liječenje je često doživotno, a cilj je kontrolirati bolest i spriječiti daljnje propadanje jetre. Komplikacije neliječene ili teške žutice mogu biti vrlo ozbiljne i uključuju anemiju, poremećaje zgrušavanja krvi, infekcije i sepsu, kronični hepatitis, zatajenje bubrega te hepatičku encefalopatiju – stanje moždane disfunkcije uzrokovano nakupljanjem toksina koje jetra više ne može pročistiti. U konačnici, neka od stanja koja uzrokuju žuticu, poput uznapredovalog raka ili potpunog zatajenja jetre, mogu imati i smrtonosan ishod unatoč liječenju.
Može li se žutica spriječiti?
Iako se ne mogu spriječiti svi uzroci žutice, mnogi rizici se mogu značajno smanjiti. Cijepljenje protiv hepatitisa A i B nudi učinkovitu zaštitu. Umjerena i odgovorna konzumacija alkohola ključna je za prevenciju alkoholne bolesti jetre. Održavanje zdrave tjelesne težine i kontrola kolesterola pomažu u prevenciji nealkoholne masne bolesti jetre. Također, prestanak pušenja smanjuje rizik od raka gušterače, jednog od mogućih uzroka opstruktivne žutice.
( Ordinacija.hr )
