Dok tržište preplavljuju obećanja o “brain training” igrama koje jamče britkost uma, znanstvena zajednica upozorava na pretjerani optimizam. Pravi ključ očuvanja kognitivnih funkcija ne leži u skupim softverima, već u aktivnostima koje su nam svima dostupne, a temelje se na fascinantnoj sposobnosti mozga poznatoj kao neuroplastičnost.
Strah od kognitivnog pada i gubitka pamćenja u starijoj dobi stvorio je plodno tlo za industriju “treninga za mozak” vrijednu milijarde eura. Potrošačima se obećava da će igranjem igrica postati pametniji, brži i koncentriraniji, a takve tvrdnje često se potkrepljuju navodnim znanstvenim dokazima. Međutim, konsenzus vodećih svjetskih neuroznanstvenika i kognitivnih psihologa prilično je jasan: te su tvrdnje često preuveličane i zavaravajuće. Iako mozak zaista jest “plastičan”, odnosno ima sposobnost mijenjanja i stvaranja novih veza tijekom cijelog života kao odgovor na nova iskustva, dobrobiti komercijalnih igara uglavnom su ograničene samo na vještine koje se vježbaju u samoj igri, bez značajnog prijenosa na stvarne životne situacije.
Cjelovit i angažiran stil života
Umjesto fokusiranja na izolirane, repetitivne zadatke na ekranu, stručnjaci naglašavaju da je najučinkovitija strategija za očuvanje mentalne vitalnosti zapravo cjelovit i angažiran stil života. Koncept “produktivnog angažmana” podrazumijeva uranjanje u aktivnosti koje dosljedno opterećuju temeljne kognitivne procese poput radne memorije, zaključivanja i učenja. To znači da je dugoročno puno korisnije posvetiti se aktivnostima koje su same po sebi ispunjujuće i korisne, umjesto trošenja vremena na softverske vježbe. Vrijeme provedeno u igranju takvih igara je vrijeme koje niste proveli u šetnji, druženju, učenju novog jezika ili pripremi novog recepta – aktivnostima koje dokazano koriste i fizičkom i mentalnom zdravlju.
To znači da je dugoročno puno korisnije posvetiti se aktivnostima koje su same po sebi ispunjujuće i korisne, umjesto trošenja vremena na softverske vježbe. Vrijeme provedeno u igranju takvih igara je vrijeme koje niste proveli u šetnji, druženju, učenju novog jezika ili pripremi novog recepta
Jedan od najmoćnijih alata za jačanje mozga je učenje novih, složenih vještina. Bilo da se radi o sviranju gitare, učenju stranog jezika, plesanju salse ili savladavanju digitalne fotografije, svaki mentalno zahtjevan novi zadatak potiče mozak na stvaranje novih neuronskih sklopova. Istraživanja su pokazala da su starije osobe koje su se istovremeno bavile učenjem više novih vještina poboljšale svoje pamćenje i sposobnost razmišljanja do razine koja je usporediva s onom kod sredovječnih odraslih osoba. Ples se pokazao posebno korisnim jer istovremeno angažira više osjetila i kognitivnih funkcija, povećavajući brzinu obrade informacija i jačajući pamćenje.
Slaganje puzzli, na primjer, aktivira višestruke kognitivne sposobnosti i smatra se zaštitnim faktorom protiv kognitivnog starenja. Rješavanje križaljki i igranje kartaških igara poput bridža ili pokera također izazivaju i vježbaju mozak
Naravno, za mentalnu gimnastiku nisu nužno potrebne velike životne promjene. Brojne jednostavne i svima dostupne aktivnosti predstavljaju odličan trening za mozak. Slaganje puzzli, na primjer, aktivira višestruke kognitivne sposobnosti i smatra se zaštitnim faktorom protiv kognitivnog starenja. Rješavanje križaljki i igranje kartaških igara poput bridža ili pokera također izazivaju i vježbaju mozak. Čak i svjesno bogaćenje rječnika – zapisivanje nepoznatih riječi tijekom čitanja i njihovo korištenje u svakodnevnom govoru – aktivira brojne regije mozga važne za vizualnu i slušnu obradu.
Važnost društvene interakcije i kretanja
Ključno je ne zaboraviti dvije komponente koje su temelj zdravlja mozga, a koje se često zanemaruju: druženje i tjelesna aktivnost. Čovjek je društveno biće, a održavanje aktivnih društvenih veza snažan je zaštitni faktor protiv kognitivnog propadanja. Razgovor s prijateljima, sudjelovanje u grupnim aktivnostima i igranje društvenih igara smanjuju stres i potiču mentalnu agilnost. S druge strane, redovita aerobna tjelovježba, poput brzog hodanja, dokazano poboljšava protok krvi u mozgu, podržava stvaranje novih živčanih stanica i poboljšava pažnju, pamćenje i sposobnost zaključivanja.
Realna očekivanja i dugoročna strategija
Na kraju, važno je imati realna očekivanja. Ne postoji čarobni štapić ili brzi popravak za kognitivno starenje. Tvrdnje da bilo koja aktivnost, pa tako i “brain game”, može spriječiti ili izliječiti Alzheimerovu bolest trenutno nemaju nikakvo znanstveno utemeljenje. Najbolji dokazi koje imamo upućuju na to da je kognitivno zdravlje u starosti odraz dugoročnih učinaka zdravog i angažiranog načina života. Umjesto traženja jednokratnog rješenja, fokus bi trebao biti na stvaranju rutine ispunjene aktivnostima koje su istovremeno izazovne, zanimljive i ugodne. To je strategija koja se može održavati godinama i koja donosi dobrobit ne samo našem mozgu, već i kvaliteti života u cjelini. ( Ordinacija.hr )
