Od straha od kokoši i ogledala do straha od povraćanja i dugih riječi – neke fobije mogu se činiti neobičnima, ali osobama koje ih imaju izazivaju stvarnu tjeskobu i otežavaju svakodnevni život.
Neki ljudi osjećaju snažnu nelagodu već pri pogledu na pauka, drugima strah izaziva letenje, dok postoje i oni koji se boje kokoši, ogledala ili čak žvakaćih guma. Iako nam se neki od tih strahova mogu činiti neobičnima, osobama koje ih proživljavaju mogu predstavljati ozbiljan problem i znatno utjecati na svakodnevni život. Fobije, naime, nisu tek prolazna nelagoda, nego intenzivan i često teško kontroliran strah koji može izazvati snažnu tjeskobu i navesti osobu da uporno izbjegava sve što ga pokreće.
Specifične fobije odnose se na izražen strah od određenog predmeta, životinje ili situacije. Najčešće se dijele u četiri skupine: one povezane sa životinjama, prirodnim okolišem, medicinskim postupcima i zdravstvenim problemima te određenim situacijama.
Da bi se strah smatrao specifičnom fobijom, mora biti pretjeran u odnosu na stvarnu opasnost, izazivati gotovo neposrednu reakciju i trajati najmanje šest mjeseci. Pritom mora biti dovoljno intenzivan da izaziva značajnu emocionalnu patnju ili ometa svakodnevno funkcioniranje. U nastavku donosimo neke od najrjeđih i najneobičnijih fobija:
Alektorofobija – strah od kokoši
Iako se životinjske fobije najčešće povezuju sa zmijama, psima ili kukcima, neki ljudi razvijaju intenzivan strah i od životinja koje ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Jedan takav primjer je alektorofobija, odnosno strah od kokoši.
U znanstvenom prikazu slučaja opisana je 18-godišnja djevojka koja je razvila snažan strah nakon traumatičnog iskustva s kokoši u djetinjstvu. Zbog toga je počela izbjegavati sve situacije u kojima bi mogla naići na tu životinju, a sama pomisao na susret izazivala joj je tjeskobu. Fobija je uspješno liječena terapijom izlaganja, tijekom koje se osoba postupno suočava s izvorom straha.
Geraskofobija – strah od starenja
Geraskofobija označava intenzivan strah od starenja i odrastanja. U težim slučajevima može dovesti i do ponašanja kojima osoba pokušava spriječiti vlastito tjelesno sazrijevanje.
Istraživači su opisali slučaj 14-godišnjeg dječaka koji je zbog straha od odrastanja ograničavao unos hrane kako bi usporio rast. Hodao je pogrbljeno da bi prikrio svoju visinu te govorio višim i tišim glasom kako bi zvučao mlađe. Uz to je osjećao snažnu tjeskobu i depresiju, a posebno ga je plašila pomisao na odgovornosti odrasle dobi, poput financijskih obveza i osamostaljivanja.
Ambulofobija – strah od hodanja
Strah od hodanja može ozbiljno ograničiti nečiju samostalnost i svakodnevni život. Ambulofobija je češća kod starijih osoba, osobito onih koje imaju problema s ravnotežom, vrtoglavicom, vidom, osteoporozom ili bolestima zglobova.
U podlozi straha često je bojazan od pada i ozljeda, zbog čega osoba može početi izbjegavati hodanje, izlazak iz kuće, pa čak i ustajanje iz kreveta.
U istraživanju provedenom na 379 osoba u ustanovama za dugotrajnu skrb, simptomi ambulofobije zabilježeni su kod 30,1 posto sudionika. Češće su je imale žene i osobe starije od 70 godina. Među čimbenicima rizika bili su i depresija, ortostatska hipotenzija, Parkinsonova bolest te raniji padovi.
Emetofobija – strah od povraćanja
Emetofobija je intenzivan i dugotrajan strah od povraćanja. Prema podacima navedenima u istraživanju, češća je kod žena nego kod muškaraca, a procjenjuje se da pogađa oko sedam posto žena i dva posto muškaraca.
Zanimljivo je da sama tjeskoba može izazvati mučninu i želučane tegobe, što dodatno pojačava strah od povraćanja. Tako nastaje začarani krug. Kod nekih osoba može se razviti i cibofobija, odnosno strah od hrane, osobito namirnica za koje vjeruju da bi mogle izazvati mučninu ili bolest.
Arahutibutirofobija – strah od lijepljenja maslaca od kikirikija za nepce
Jedna od neobičnijih fobija povezana je s vrlo specifičnom situacijom – strahom da će se maslac od kikirikija zalijepiti za nepce. Takav strah može biti povezan s općenitim strahom od gušenja ili traumatičnim iskustvom alergijske reakcije na kikiriki.
Osobe koje su doživjele anafilaksiju, odnosno tešku alergijsku reakciju koja može ugroziti život, mogu i nakon događaja osjećati snažnu tjeskobu. U nekim slučajevima mogu razviti i simptome posttraumatskog stresnog poremećaja.
Spektrofobija – strah od ogledala
Osobe sa spektrofobijom boje se ogledala ili vlastitog odraza, ali i odraza drugih ljudi i predmeta. Zbog toga mogu izbjegavati prostorije i situacije u kojima bi se mogle susresti s ogledalom. U težim slučajevima strah može otežati društvene kontakte, pa čak i napuštanje doma.
Decidofobija – strah od donošenja odluka
Dok se većina ljudi povremeno teško odlučuje, kod osoba s decidofobijom taj strah može biti toliko snažan da ih potpuno blokira. Može se odnositi na jednostavne svakodnevne izbore, ali i na velike životne odluke.
Osobe mogu odgađati odluke zbog straha od pogreške, osjećati paniku kada se moraju odlučiti ili se u potpunosti oslanjati na druge ljude. Pritom važnu ulogu mogu imati kognitivne distorzije, odnosno iskrivljeni obrasci razmišljanja zbog kojih osoba precjenjuje moguće negativne posljedice svojih izbora.
Hipopotomonstroseskvipedaliofobija – strah od dugih riječi
Naziv ove fobije gotovo je jednako neobičan kao i sam strah. Hipopotomonstroseskvipedaliofobija, poznata i kao seskvipedaliofobija, označava strah od dugih riječi.
Nekim osobama problem predstavljaju riječi koje je teško napisati, dok se druge boje njihova izgovaranja. Susret s takvim riječima može izazvati tjeskobu, pa čak i napadaj panike.
Čikleofobija – strah od žvakaćih guma
Čikleofobija je strah od žvakaćih guma. Reakciju tjeskobe može izazvati već sama pomisao na njih, ali i pogled na osobu koja žvače žvakaću gumu ili na već iskorištenu žvakaću gumu.
Uzroci nisu potpuno razjašnjeni, no kao i kod drugih fobija, mogu biti povezani s neugodnim iskustvom iz prošlosti. Veći rizik od razvoja fobija imaju i osobe čiji članovi obitelji imaju fobije, anksiozne poremećaje ili druge psihičke poteškoće.
Fobofobija – strah od fobija
Možda najneobičnija na ovom popisu jest fobofobija – strah od samih fobija. Osobe koje već imaju anksiozni poremećaj ili neku drugu specifičnu fobiju mogle bi biti podložnije njezinu razvoju.
Simptomi su slični onima kod drugih fobija, a uključuju znojenje, zimicu i ubrzan rad srca. Osoba može početi izbjegavati sve situacije u kojima bi mogla osjetiti strah ili tjeskobu.
Mogu li se fobije liječiti?
Bez obzira na to koliko su rijetke ili neobične, specifične fobije mogu se uspješno liječiti. Istraživanja pokazuju da dobre rezultate daje psihoterapija, osobito kognitivno-bihevioralna terapija i terapija izlaganjem.
Tijekom terapije izlaganjem osoba se postupno suočava s izvorom straha, uz stručnu podršku i u kontroliranim uvjetima. U liječenju se mogu koristiti i tehnološka rješenja, poput izlaganja izvoru straha putem virtualne stvarnosti.
(Ordinacija.hr)
