U povodu Međunarodnog dana sestrinstva pacijentica iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ govori o važnoj ulozi medicinskih sestara u svakodnevnoj skrbi i emocionalnoj podršci.
Medicinske sestre i tehničari nezamjenjiv su dio svakog zdravstvenog sustava. Oni su uz pacijente 24 sata na dan, pružajući ne samo stručnu medicinsku skrb, već i ljudsku toplinu, razumijevanje i osjećaj sigurnosti u trenucima kada je to najpotrebnije. Njihov posao obuhvaća mnogo više od primjene terapije i praćenja zdravstvenog stanja – oni su osobe koje odgovaraju na pozive u svako doba dana i noći, pomažu u najosnovnijim svakodnevnim potrebama, pružaju podršku tijekom dijagnostičkih pretraga te često postaju važan oslonac pacijentima koji su odvojeni od svojih obitelji.
U bolničkom okruženju, gdje su pacijenti suočeni s neizvjesnošću, strahom i fizičkom nemoći, upravo medicinske sestre svojim pristupom mogu značajno utjecati na kvalitetu boravka i osjećaj dostojanstva. Njihova spremnost da saslušaju, utješe i odvoje vrijeme za razgovor često je jednako važna kao i sama medicinska njega. Iako rade u zahtjevnim uvjetima, u dugim smjenama i pod velikim fizičkim i emocionalnim opterećenjem, svakodnevno pokazuju iznimnu predanost, strpljenje i profesionalnost.
Sestre kao stup bolničke skrbi
Potvrđuju to i pacijenti, među kojima je i Lidija, koja je zbog apscesa smještena u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a koja je u povodu Međunarodnog dana sestrinstva odlučila podijeliti i vlastito iskustvo o tome koliko im njihova prisutnost znači u trenucima bolesti – ne samo kroz stručnu skrb, nego i kroz pažnju, razumijevanje te svakodnevnu ljudsku podršku koja boravak u bolnici čini lakšim i sigurnijim.
– Sestre, a posebice glavne sestre Jana i Romina te Maria i Snježana, su vrlo vrijedne. Ulaze sto puta dnevno kako bi provjerile treba li što, doslovno samo uđu i pitaju treba li sok, čaj ili voda. Doista je sve besprijekorno, do zadnjeg detalja. Sve je čisto, a što se tiče pacijenata, od jutra do navečer brinu o nama, tuširaju nas i uvijek su dostupne. Kada im pozvoniš, u roku od deset sekundi netko se pojavi na vratima – kaže Lidija.
Posebno će joj, kaže, u sjećanju ostati pratnja na pretrage, kada pacijente vode u druge dijelove bolnice. U tim trenucima, ističe, nestaje onaj isključivo bolnički osjećaj, a prevladava ljudska blizina – kao da uz sebe ima poznato lice koje umiruje i daje sigurnost, a ne tek osobu koja je dio smjene. Upravo takvi svakodnevni trenuci otvaraju prostor i za emocionalnu podršku sestara koja je također ključna za pacijente tijekom boravka u bolnici.
– U bolnici su najveći problem posjete, jer su dozvoljene samo tri puta tjedno po pola sata, što je zaista premalo. Mojim kćerima je to prava noćna mora jer nam je to vrlo malo vremena za viđanje. Pacijentima puno znači kada znaš da imaš normalne osobe s kojima možeš razgovarati. Većina sestara su djevojke godište moje starije kćeri, ali tu su da te saslušaju, pomognu ti, nešto ispričaju i skrate vrijeme. Nijedna nikada nije rekla da nema vremena – dodaje Lidija.
Uz pacijente u svakom trenutku
Za nju je, kaže, najvažnije osjećati sigurnost i znati da se na sestre uvijek može osloniti. U svakom trenutku, dodaje, važno joj je imati povjerenje da će na poziv brzo reagirati i doći, osobito u situacijama kada pacijent nije samostalan i u potpunosti ovisi o tuđoj pomoći.
– Poručila bih im da ne odustaju. Njihov je posao izuzetno težak i zahtjevan. Provode jako puno vremena ovdje, rade smjene od 12 sati, što je izuzetno naporno, i ostaje im vrlo malo vremena za privatni život, za pronalazak partnera, zaljubljivanje i osnivanje vlastite obitelji. To je doista vrlo težak posao. Osim što moraju biti strpljive i emocionalno snažne, posao je i fizički zahtjevan. Nije lako presvlačiti i njegovati pacijente, osobito kada se radi o osobama koje imaju devedeset ili više kilograma. Mislim da im treba odati veliko priznanje za sav trud koji ulažu – zaključuje Lidija.
(Ida Balog)
