Jutarnje glavobolje, bolna čeljust i osjetljivi zubi često su prvi znakovi bruksizma, nesvjesne navike stiskanja i škripanja zubima koja pogađa značajan dio populacije, a čiji su korijeni duboko povezani s modernim načinom života.
Bruksizam, medicinski termin za stiskanje ili škripanje zubima, stanje je koje može proći nezapaženo godinama. Iako se može javiti i u budnom stanju, češće se i s težim posljedicama javlja noću kao poremećaj spavanja. Osobe s noćnim bruksizmom često nisu svjesne svoje navike dok im partner ne ukaže na zvuk škripanja ili stomatolog ne primijeti oštećenja. Problem leži u podsvjesnoj radnji tijekom koje su zaštitni refleksi potisnuti, što omogućuje razvoj iznimno snažnih sila koje stavljaju cijeli žvačni sustav pod ogroman, destruktivan pritisak.
Bruksizam je reguliran centralno
Suvremena istraživanja upućuju na to da je bruksizam reguliran centralno, iz mozga. Glavnim okidačem smatraju se psihosocijalni faktori, prije svega emocionalni stres i anksioznost. Ubrzani tempo života, napetost i frustracija direktno se odražavaju na pojačanu aktivnost žvačnih mišića tijekom noći. Rizik povećavaju i određeni tipovi osobnosti, poput onih sklonih natjecateljskom duhu ili hiperaktivnosti. Uz to, životne navike poput pušenja, prekomjerne konzumacije kofeina i alkohola, kao i upotreba nekih lijekova, uključujući antidepresive, mogu pogoršati stanje. Ne treba zanemariti ni genetsku komponentu, jer se sklonost škripanju često javlja unutar obitelji.
Najočitija šteta vidljiva je na zubima: prekomjerno trošenje cakline, što zube čini osjetljivima, ravnim i skraćenima. Česte su i frakture zubi te oštećenja plombi i krunica.
Posljedice dugotrajnog bruksizma mogu biti razorne. Najočitija šteta vidljiva je na zubima: prekomjerno trošenje cakline, što zube čini osjetljivima, ravnim i skraćenima. Česte su i frakture zubi te oštećenja plombi i krunica. Pacijenti se često žale na umorne i bolne mišiće čeljusti nakon buđenja, a ponekad i na njeno zaključavanje. Ova napetost može dovesti do poremećaja temporomandibularnog zgloba (TMZ), koji se manifestira kao bol i škljocanje. Jedan od najčešćih simptoma su tupe, tenzijske glavobolje koje počinju u sljepoočnicama, a bol se može širiti na vrat i lice, ponekad imitirajući bol u uhu.
Budući da ne postoji lijek koji trajno zaustavlja bruksizam, terapija je usmjerena na zaštitu zubi i ublažavanje simptoma. Najučinkovitija metoda je izrada individualne udlage, prozirnog štitnika koji se nosi noću.
Dijagnoza se postavlja stomatološkim pregledom, gdje se znakovi trošenja zubi povezuju sa simptomima pacijenta. Budući da ne postoji lijek koji trajno zaustavlja bruksizam, terapija je usmjerena na zaštitu zubi i ublažavanje simptoma. Najučinkovitija metoda je izrada individualne udlage, prozirnog štitnika koji se nosi noću. Udlaga sprječava daljnje trošenje, štiti zube od pucanja i opušta preopterećene mišiće. S obzirom na to da je stres ključni faktor, dio terapije je i rad na uzroku – tehnike opuštanja i izbjegavanje stimulansa poput kofeina prije spavanja. U najtežim slučajevima mogu se primijeniti injekcije botulinskog toksina koje privremeno slabe žvačne mišiće. ( Ordinacija.hr )
