Encefalitis, ili upala mozga, rijetko je, ali iznimno ozbiljno stanje koje uzrokuje oticanje moždanog tkiva i može biti opasno po život. Bilo da je potaknut infekcijom ili autoimunom reakcijom tijela, zahtijeva hitnu hospitalizaciju zbog mogućih dugoročnih i teških posljedica.
Encefalitis se manifestira u dva osnovna oblika. Najčešći je infektivni, koji nastaje kada virus izravno prodre u moždano tkivo. Među glavnim uzročnicima su herpes virusi, posebice herpes simplex, ali i varicella-zoster, odgovoran za vodene kozice. Opasnost predstavljaju i arbovirusi, koje prenose komarci i krpelji, kao i enterovirusi, česti ljeti i u jesen. Rjeđe, uzročnici su bakterije ili gljivice. Drugi, zagonetniji oblik je autoimuni encefalitis. Kod njega, imunološki sustav greškom napada zdrave moždane stanice. Ponekad je okidač za takvu reakciju skriveni tumor u tijelu, što se naziva paraneoplastični sindrom, no u mnogim slučajevima uzrok ostaje trajno nepoznat.
Simptomi – od blagih do po život opasnih
Simptomi upale mozga mogu biti varljivi, od blagih, nalik gripi, do po život opasnih neuroloških ispada. Kod infektivnog tipa, simptomi se razvijaju naglo i uključuju visoku temperaturu, jaku glavobolju, mučninu i povraćanje. Stanje se može brzo pogoršati te dovesti do zbunjenosti, pospanosti, ukočenosti vrata, a u najtežim slučajevima i do epileptičkih napadaja ili gubitka svijesti. Autoimuni encefalitis razvija se sporije, a njegovi simptomi su često suptilniji: drastične promjene osobnosti, problemi s pamćenjem, poteškoće u govoru ili slabost u dijelovima tijela. Kod dojenčadi, znakovi za uzbunu su ispupčena fontanela, neprestani plač, ukočenost tijela i odbijanje hrane, što zahtijeva hitnu liječničku pomoć jer ishod ovisi o brzini reakcije.
Autoimuni encefalitis razvija se sporije, a njegovi simptomi su često suptilniji: drastične promjene osobnosti, problemi s pamćenjem, poteškoće u govoru ili slabost u dijelovima tijela.
Brza dijagnoza ključna je za ishod liječenja, s obzirom na to da bolest može imati i smrtni ishod. Liječnici će prvo obaviti neurološki pregled, no potvrda se najčešće dobiva analizom cerebrospinalne tekućine uzete lumbalnom punkcijom, koja otkriva znakove upale. Slikovne metode poput magnetske rezonancije (MR) mozga pomažu u vizualizaciji otekline, dok elektroencefalogram (EEG) može otkriti abnormalnu moždanu aktivnost. Liječenje se uvijek provodi u bolnici i ovisi o uzroku. Kod sumnje na herpes virus, odmah se primjenjuju visoke doze antivirusnih lijekova, dok se kortikosteroidi koriste za smanjenje opasnog oticanja mozga. U slučajevima autoimunog encefalitisa, primjenjuje se imunoterapija uz potporne mjere za ublažavanje simptoma.
Oporavak je maraton
Oporavak od encefalitisa je maraton, a ne sprint. Akutna faza bolesti može trajati tjedan ili dva, no potpuni povratak može potrajati mjesecima, pa i godinama. Pacijenti se često suočavaju s dugotrajnim posljedicama poput kroničnog umora, problema s pamćenjem i koncentracijom, te promjenama raspoloženja. Budući da mozak treba vrijeme za iscjeljenje, ključno je postupno se vraćati aktivnostima, uz puno odmora. Obitelj mora imati razumijevanja da osoba, iako izvana izgleda zdravo, vodi tešku unutarnju bitku. Rehabilitacija, koja uključuje fizikalnu, radnu i govornu terapiju, neophodan je dio procesa. ( Ordinacija.hr )
