Tjelesna masnoća ima važne uloge u organizmu, od stvaranja hormona i pohrane energije do reguliranja temperature, a njezin prenizak udio može narušiti zdravlje.
Masnoća se često promatra kao nešto čega se treba riješiti, no organizam bez nje ne može normalno funkcionirati. Od stvaranja hormona i pohrane energije do reguliranja tjelesne temperature, masno tkivo ima niz važnih uloga. Problem može nastati i kada ga je previše i kada ga je premalo.
Trend izrazite mršavosti posljednjih se godina ponovno pojavljuje, a populariziraju ga i društvene mreže te sve veća dostupnost lijekova za mršavljenje. No stručnjaci upozoravaju da ekstremno smanjenje tjelesne masnoće nije bez posljedica.
– Moramo voljeti svoju masnoću. Ona ima vrlo važnu biološku funkciju – ističe Elif Oral, endokrinologinja i profesorica medicine na Sveučilištu Michigan.
Tjelesna masnoća nije samo zaliha energije
Kada unosimo više energije nego što je trošimo, piše BBC, tijelo višak pohranjuje u masnim stanicama, odnosno adipocitima. No masno tkivo nije pasivna zaliha energije. Riječ je o aktivnom organu koji sudjeluje u regulaciji brojnih funkcija u organizmu.
– Tjelesnu masnoću možemo zamisliti kao specijalizirano skladište koje preuzima hranjive tvari kada imamo dovoljno energije i oslobađa ih tek kada su nam potrebne – objašnjava Mikael Ryden, profesor kliničkih i eksperimentalnih istraživanja masnog tkiva na Karolinskom institutu u Švedskoj.
Takav sustav omogućuje tijelu da pohrani energiju i iskoristi je kada mu je potrebna, što je kroz ljudsku povijest bilo važno za preživljavanje razdoblja nestašice hrane.
Masne stanice imaju i važnu ulogu u komunikaciji s ostatkom organizma. Proizvode hormone koji mozgu signaliziraju koliko energije imamo na raspolaganju. Jedan od najvažnijih je leptin, koji mozgu daje informaciju o količini energetskih zaliha. Kada je energije dovoljno, organizam se može usredotočiti na druge važne funkcije, poput reprodukcije i imunološkog odgovora.
Masno tkivo važno je i za održavanje tjelesne temperature. Bijelo masno tkivo, osim što pohranjuje energiju, djeluje kao izolacijski sloj, dok smeđe i bež masno tkivo mogu trošiti energiju za stvaranje topline.
Što se događa kada imamo premalo masnog tkiva?
Posljedice prevelike količine masnog tkiva dobro su poznate. Povezana je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta raka i osteoartritisa. No ni premalo masnog tkiva nije zdravo.
Kada se količina masnoće zbog ozbiljnog ograničavanja kalorija spusti prenisko, tijelo počinje štedjeti energiju i postupno smanjuje neke svoje funkcije. Ako više nema dovoljno energetskih zaliha, može početi razgrađivati mišiće kako bi dobilo potrebnu energiju. Poremećena je i izgradnja te obnova kostiju.
To može dovesti do slabosti organizma i povećanog rizika od prijeloma, a tijelo istodobno ostaje bez rezervi potrebnih za suočavanje s ozbiljnom infekcijom ili drugim akutnim zdravstvenim problemom.
– To nije zdravo stanje – kaže Fredrik Karpe, profesor metaboličke medicine na Sveučilištu Oxford, ističući da tijelo tada nema dovoljno rezervi za suočavanje s ozbiljnom infekcijom ili drugim hitnim zdravstvenim stanjem.
Premalo masnog tkiva može utjecati i na hormone te reproduktivno zdravlje. Kod izrazito mršavih muškaraca koji dugotrajno unose premalo energije može doći do pada testosterona, energije i fizičke sposobnosti. Kod žena s vrlo niskim udjelom tjelesne masnoće menstruacije mogu postati neredovite ili potpuno izostati.
U ekstremnim slučajevima, primjerice kod anoreksije nervoze, posljedice mogu uključivati trajno oštećenje organa, pa čak i smrt.
Koliko je tjelesne masnoće potrebno?
Ne postoji jedna idealna količina tjelesne masnoće koja vrijedi za sve. Potrebe se razlikuju ovisno o spolu, dobi, građi i drugim individualnim karakteristikama.
Kao okvirna vrijednost, zdravi odrasli muškarci obično imaju oko 10 do 20 posto tjelesne masnoće, dok zdrave odrasle žene imaju oko 20 do 29 posto. Kod osoba s pretilošću udio tjelesne masnoće obično je viši od 30 posto.
Kod sportaša su vrijednosti često niže. U istraživanju u kojem je DEXA metodom analizirano više od 700 sportaša, najniži izmjereni udio tjelesne masnoće bio je oko 10 posto kod muškarca i 16 posto kod žene.
Važno je i gdje se masnoća nakuplja. Posebno je problematična visceralna masnoća, odnosno masno tkivo koje se nalazi oko unutarnjih organa. Za razliku od potkožne masnoće, visceralna masnoća može otpuštati upalne tvari, povisivati krvni tlak i ometati djelovanje inzulina. Zbog toga povećava rizik od metaboličkih poremećaja, uključujući dijabetes tipa 2.
Može li više masnog tkiva ponekad biti povezano s boljim ishodima?
Neka istraživanja pokazala su da osobe s većom tjelesnom težinom tijekom određenih akutnih bolesti mogu imati bolje ishode od osoba s nižom tjelesnom težinom. Taj se fenomen naziva „paradoksom pretilosti“, no njegovi uzroci nisu potpuno razjašnjeni.
Jedno od mogućih objašnjenja jest da osobe s većim energetskim i nutritivnim rezervama lakše podnose razdoblja teške bolesti. Međutim, na takve rezultate mogu utjecati i drugi čimbenici, poput mišićne mase, postojećih kroničnih bolesti ili nenamjernog gubitka tjelesne težine prije razvoja bolesti.
Zato se ovaj fenomen ne može tumačiti kao dokaz da višak tjelesne masnoće štiti od bolesti. Poznato je da prekomjerna količina masnog tkiva povećava rizik od brojnih kroničnih zdravstvenih problema.
Kako procijeniti količinu masnog tkiva?
Najpreciznije procjene sastava tijela mogu se dobiti DEXA skeniranjem, kojim se mogu razlikovati masno tkivo, mišićna i koštana masa. No riječ je o metodi koja zahtijeva specijaliziranu opremu.
Kod kuće se često koriste kaliperi za mjerenje kožnog nabora ili pametne vage koje pomoću slabe električne struje procjenjuju količinu masnog tkiva. Međutim, obje metode imaju ograničenja. Na rezultate pametnih vaga, primjerice, može utjecati količina tekućine u tijelu, dok se mjerenjem kožnog nabora ne može procijeniti visceralna masnoća.
Za svakodnevno praćenje zdravlja zato nije nužno detaljno mjeriti svaki gram masnog tkiva. Korisniji mogu biti jednostavniji pokazatelji poput opsega struka i njegova omjera prema visini ili opsegu bokova.
Omjer opsega struka i visine može se izračunati tako da se opseg struka podijeli s visinom. Vrijednosti oko 0,4 do 0,49 smatraju se zdravim rasponom. Kod omjera struka i bokova vrijednosti iznad 0,90 kod muškaraca i 0,85 kod žena smatraju se povišenima.
Ni indeks tjelesne mase (BMI) ne može pokazati koliko osoba ima masnog tkiva jer ne razlikuje masnoću od mišića. Zbog toga, primjerice, osoba s velikom mišićnom masom može imati visok BMI iako nema višak masnog tkiva.
S godinama se mijenja sastav tijela
Kako starimo, količina masnog tkiva uglavnom raste, dok se količina mišićne i koštane mase smanjuje. Takve promjene mogu imati negativan utjecaj na zdravlje, zbog čega su pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost i vježbe snage važni i u starijoj dobi.
Cilj zato ne bi trebao biti imati što manje masnog tkiva. Organizmu je potrebna određena količina masnoće kako bi mogao normalno funkcionirati, a važnije od ekstremnog smanjivanja njezina udjela jest održavati zdrav sastav tijela i spriječiti prekomjerno nakupljanje, osobito visceralne masnoće.
Tjelesna masnoća stoga nije samo višak kojeg se treba riješiti. Ona je važan i metabolički aktivan dio organizma, a zdravlje nije povezano s time da je imamo što manje, već s održavanjem količine koja odgovara potrebama našeg tijela.
(Ordinacija.hr)
