Priča se da su se jednom na Zemlji sastale sve ljudske osobine i osjećaji. Ipak, DOSADA je u tom neobičnom društvu stalno zijevala. I kada je već treći put zijevnula, LUDOST, luda kao i uvijek je predložila: Hajdemo se igrati skrivača!
SPLETKA je značajno podignula obrvu,
a ZNATIŽELJA je u nemogućnosti da se suzdrži upitala: “Što je to igra
skrivača?”
“To je igra u kojoj ja pokrijem oči
i brojim do tisuću dok se vi ne sakrijete, a kada izbrojim krećem u potragu.
Onaj kojeg prvog nađem, zauzet će moje mjesto u slijedećoj igri”, objasnila je
LUDOST.
ODUŠEVLJENJE je poletno zaskakutalo,
dok se RADOST, gotovo bezuspješno trudila uvjeriti SUMNJU, koja nikom ne
vjeruje i MRZOVOLJU, koju nikad ništa nije uspjelo zainteresirati, da
sudjeluju. No, bilo ih je još nekoliko koji se nisu željeli igrati…
ISTINA se
pitala, zbog čega bi se ona skrivala kad će je ionako na kraju pronaći. OHOLOST
je držala da je igra glupa (ali zapravo ju je ljutilo što zamisao nije bila
njezina), KUKAVIČLUK nije želio riskirati itd.
“Jedan, dva,
tri…” počela je LUDOST brojati.
LIJENOST se sakrila iza prvog kamena
na putu. VIJERNOST se sakrila na nebu, a ZAVIST je čučala u sjeni USPJEHA,koji
se svojim vlastitim snagama popeo na najviši vrh stabla. VELIKODUŠNOST se umalo
nije uspjela sakriti, jer bi joj svako mjesto koje je pronašla izgledalo
prekrasno za jednog od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je
LJEPOTI, hlad drveta pak SRAMEŽLJIVOSTI, mekoću leptirovog leta ustupila je
OSJEĆAJNOSTI, kretanje vjetrova – SLOBODI, a sebi?!
Ipak, na kraju se zavukla, i to u
zraku Sunca.
SEBIČNOST je , što se naravno od nje
moglo i očekivati, pronašla najkomotnije mjesto na svijetu, idealno samo za
nju.
LAŽ se sakrila na dnu oceana, a
zapravo je bila iza duge.
STRAST i POŽUDA zavukle su se u
jedan vulkan, a ZABORAV… Zaboravio je gdje se uopće skrio, no to nije ni
bitno.
Kada je LUDOST došla do devetsto
devedeset i devet, LUBAV još nije bila
pronašla nijedno mjesto za sebe, jer joj se svako činilo zauzeto. Tada je
ugledala prekrasan ružičnjak i zavukla se među crvene ruže.
Kada je LUDOST izbrojila tisuću i
počela tražiti, najprije je naravno, pronašla LIJENOST, koja je bila iza prvog
kamena. Potom je začula kako se VIJERNOST na nebu s Bogom razgovara… STRAST i
POŽUDU osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a ZAVIST je pronašla nakon što je ugledala
USPJEH. SEBIČNOST nije ni trebala
tražiti, jer se sama otkrila bježeći iz svog skrovišta, točnije osinjeg
gnijezda. Tražeći dalje, došla je do kristalnog jezera i odmah otkrila
LJEPOTU. SUMNJU je vidjela kako sjedi na
jednom kamenu, otkrivši se zato da ne bi morala nikome govoriti gdje se
skrivala.
Doskora je pronašla sve. DAROVITOST
je čučala u svježoj, mirisnoj travi, TJESKOBA u tamnoj špilji, LAŽ je
uvjeravala svih da je bila na dnu oceana, a virila je iza duge, ZABORAV je već bio i zaboravio da se uopće nečega
igrao …
Jedino , nikako nije mogla pronaći
LJUBAV.
LUDOST ju je tražila po cijelome
svijetu, iza svakog stabla, grma, cvijeta, na dnu svakog potoka i na vrhu svake
planine, a kada je skoro odustala, pogled joj je zastao na prekrasnom
ružičnjaku. Uzela je štap i počela razmicati ruže. Odjednom je začula bolan
vrisak. Trnje se zabolo LJUBAVI u oči i silno je ozlijedilo. LUDOST nije znala
što bi od jada. Ispričavala se, plakala, molila je da joj dopusti iskupljenje.
Obećala je LJUBAVI da će od tog trenutka ostati zauvijek s njom.
Dakle, otkada se igra skrivača prvi
put igrala na Zemlji, LJUBAV je slijepa, a LUDOST joj je vjerna pratiteljica.
Nepoznati autor.
Meksička priča “El Juego”. Poslala mi ju je slušateljica Ana 9.11.2000. Nakon što sam je
pročitala u program Obiteljskog radija, deseci slušatelja molili su da im je
pošaljem , što sam i učinila.
