“Oprosti!”, rekla je jedna oceanska riba.
“Ti si starija od mene i zato: možeš li mi reći gdje mogu naći ono što zovu Ocean?”
“Ocean je to u čemu upravo plivaš”, reče starija riba.
“Oh, to? Ali, ovo je samo voda. Ja tražim Ocean”, reče razočarana mala riba plivajući dalje ne bi li ga drugdje našla.
* * *
Došao je Učitelju u asketskom odijelu govoreći “sanjasi” jezikom: “Godinama sam tražio Boga. Tražio sam ga posvuda gdje su mi rekli da se nalazi: na gorskim vrhovima, u nepreglednoj pustinji, u šutnji samostana i u siromašnim četvrtima.”
“Jesi li ga našao?”
“Ne, Nisam. A ti?”
Što je Učitelj mogao odgovoriti? Večernje je sunce slalo snopove zlatnog svjetla u sobu. Stotine vrabaca čavrljalo je na obližnjoj smokvi. U daljini se mogao čuti zvuk prometa na autocesti. Komarac je dao znak da će ga napasti… A taj je čovjek mogao tu sjediti i reći da Ga nije našao.
Nakon nekog vremena izašao je, razočaran, i pošao tražiti drugdje.
* * *
Ribice, nemoj tražiti. Nemaš što tražiti. Sve što moraš učiniti jest: gledaj!
“Pjev ptice” Anthony de Mello, str.17.
Filozofsko teološki institut družbe Isusove, Zagreb, 1997.
