U razdoblju od 40. do 45. godine života počinje slabiti vid na blizinu, zbog čega teže obavljamo aktivnosti kao što su čitanje, šivanje i rad za kompjutorom.
Radi se o stanju koje se stručno zove prezbiopija. Prezbiopija nije bolest, već normalna pojava koja zahvaća svakog pojedinca, bez obzira je li do tada nosio naočale ili ne.
Lasersko skidanje starosne dalekovidnosti
Uzrok prezbiopije je smanjenje elastičnosti očne leće koje napreduje s godinama. Posljedica je smanjena sposobnost fokusiranja, odnosno gledanja na blizinu. To je razlog zbog kojeg osobe u početku udaljavaju tekst koji čitaju. U onih koji čitaju na normalnoj udaljenosti od oko 40 centimetara može se tijekom duljeg rada pojaviti glavobolja i zamor očiju. U početku je dovoljna sferna dioptrija +0,50 do +0,75 za većinu naših potreba vezanih uz rad na blizinu.
S godinama dioptrija se sve više povećava, najbrže u dobi između 45 i 55 godina, a taj se rast zaustavlja između 55. i 60. godine života. Osoba koja ne nosi naočale za daljinu ima u dobi od 60 godina potrebu za naočalama za čitanje jačine od +2,50 do +3.0 dioptrije. Dioptrija za čitanje i rad na blizu ostaje nepromijenjena do kraja života ukoliko se ne razviju neke očne bolesti (siva mrena, povišeni očni tlak – glaukom, makularna degeneracija itd.).
Prezbiopija se korigira naočalama, kontaktnim lećama ili kirurškim zahvatom. Mogu se napraviti naočale koje služe samo za čitanje ili progresivne naočale koje se nose čitavo vrijeme i služe za gledanje na daljinu, srednje udaljenosti i blizinu. Ukoliko osoba ne želi nositi naočale, može probati s progresivnim kontaktnim lećama. Radi se o mekim kontaktnim lećama koje su vrlo udobne i s kojima osoba vidi normalno na daleko i blizu. Međutim, one su ograničene samo na određene dioptrije i ne pokrivaju astigmatizam (greška vida koja se korigira cilindričnom naočalnom lećom).
Postoje i mnogi kirurški načini liječenja prezbiopije kao npr. konduktivna keratoplastika (metoda kojom se primjenom termičkog učinka na periferiji rožnice mijenja zakrivljenost iste pa se postiže privremeno rješenje prezbiopije).
Ukoliko se razvila siva mrena ili katarakta, ugradnjom multifokalne umjetne leće rješava se kako vid na daljinu, tako i na blizinu. Treba ipak istaknuti da dosadašnji primjeri ugradnje u brojnim slučajevima nisu dali zadovoljavajuće rezultate pa je u određenom postupku potrebno izvršiti eksplantaciju ili vađenje ugrađene leće iz oka. Danas se rade brojna istraživanja glede poboljšanja ovoga tipa intraokularnih leća, međutim još uvijek ne s idealnim rezultatom.
Jedno od nastojanja da se umjetna leća što više približi djelovanju prirodne leće jest pronalazak tzv. akomodativne intraokularne leće koja se minimalno pomiče unutar kapsularne vrećice imitirajući akomodaciju prirodne leće.
Danas se također ulažu veliki napori da se postigne laserska korekcija prezbiopije, učinjen je velik napredak i očekuje se da bi se metoda mogla usavršiti već unutar nekoliko godina, što bi bilo iznimno postignuće, jer se sve više produžuje životni vijek, a prezbiopija predstavlja sve veći problem velikom broju ljudi u različitim profesijama.
Uspjeh kirurškog liječenja prezbiopije ponajviše ovisi o dobrom izboru pacijenata, preoperativnom planiranju, realnim očekivanjima i kirurškoj vještini operatera.
