Sve je više primjetno da je naš život postao „nemiran“ i stresan. Zašto? Izgleda da se događa sve više podražaja tijekom 24 sata.
Toliko je mnogo informacija, proizvoda, spoznaja, saznanja, događanja u današnjem svijetu, a vremena kao da je sve manje. Naša pažnja stalno je usmjerena na to što se događa oko nas i luta, a mi pokušavamo sve to povezati u smislenu cjelinu i djelovati na što efikasniji način.
U trenucima izgleda da više ne možemo razlučiti što je što, gdje je početak a gdje kraj, čemu nešto služi i zašto radimo to što radimo. Npr. dnevno pročitamo nekoliko istraživanja ili savjeta o zdravoj prehrani, a na kraju niti jedan ne primijenimo. Ili primjenjujemo nekoliko dana i onda već naiđemo na nešto što bi moglo biti „bolje“ (brže uz manje napora – tzv. čarobni recept) ili taj „savršeni recept“ forwardiramo dalje.
I onda opet jedno vrijeme po starom, do sljedećeg “savršenog recepta“. Vrtimo se u krug. Ali to nam nikada ne donosi istinsko i dugoročno zadovoljstvo i mir. Ako stalno tražimo izvan nas to što nam je potrebno za sreću, zdravlje i zadovoljstvo možemo beskonačno tražiti i nikada nećemo naći. Možda se dogode kratkotrajni trenuci zadovoljstva i sreće, ali oni kroz neko vrijeme sve kraće traju i sve su manjeg intenziteta.
Ali i to je dio puta prema unutra. Na taj način otkrivamo tko smo u odnosu na sve „stvari“ koje su oko nas. I to je dio spoznaje. To ne znači da nam „vanjske stvari“ nisu potrebne, već samo da moramo pronaći pravi odnos između „unutarnjeg“ i „vanjskog“ svijeta.
Ponekada se dogodi da je u trenutku sve oko nas u redu. Čak imamo i ono što smo željeli, a i dalje ne osjećamo mir , zadovoljstvo i ispunjenost.
Oko tebe mir, a unutar tebe nemir. Tada se iznad glave pojavi veliki upitnik?
Tada počinjemo shvaćati da nije bit u vanjskim „stvarima“ nego u tome što se događa unutar nas. Upravo tada se otvara mogućnost da okrenemo svoje organe percepcije prema unutra i počnemo istraživati svoj unutarnji svijet i promatrati taj odnos „unutarnjeg“ i „vanjskog“.
Počinjemo drugačije promatrati ljude. Shvatimo da i oni koji naizgled „imaju sve“, ne znači da unutar sebe osjećaju mir i zadovoljstvo.
Onda pogledamo Svijet i razmislimo o tome je li ikada u povijesti postojalo vrijeme kada je sve bilo u miru i svi su bili sretni, sustav je savršeno funkcionirao i sve je bilo harmonično. Hm!? Izgleda da to nije postojalo. Naravno, na globalnoj razini postojali su periodi velikih nemira i kaosa i oni mirniji periodi. Ali opet i tijekom tih kaosa i nemira neki su ljudi jako dobro živjeli i bili sretni. Nekima je to čak bilo vrlo plodonosno razdoblje. Ovisi o tome na kojem dijelu Planete su se našli i kako su se snalazili u tim promjenama.
Ali oduvijek je bilo sretnih i nesretnih ljudi, bez obzira na to što se događalo „u vanjskom Svijetu“. I zapravo svi ljudi su bili sretni i nesretni u nekom trenutku života.
I na kraju shvatimo da je caka u onome što se događa unutar nas i u načinu kako percipiramo „mir“ i „nemir“ oko nas.
Rješenje je okrenuti se unutra i početi istraživati što je to što nas potakne da smo sretni ili nesretni. Ne gubiti se toliko tražeći izvan sebe ili okrivljavati druge, već tražiti kroz unutarnji osjećaj što je to što podiže ili spušta razinu naše energije, sreće i zadovoljstva. Ne znači, da nećemo tražiti pomoć izvana, već samo da moramo biti svjesni i aktivno sudjelovati u vlastitom procesu preobrazbe. Želimo li biti autentični i samostalni kreatori svojih iskustva moramo sudjelovati u životu na svim razinama.
Kada ostvarimo unutarnji mir, život i Svijet biti će mirni, usprkos svemu što se događa oko nas.
