Djeca vide,
djeca čine
U nedavno provedenoj anketi za
roditelje pokazalo se da predškolsko dijete dnevno provodi između jednog i tri
sata gledajući televiziju. Najčešće gledani crtići su Dora istražuje, Tom i
Jerry, Ben 10, Bob graditelj, Fifi, Auti i Transformersi.
Roditelji su bili upitani u kojoj mjeri mediji utječu na djetetov razvoj.
Većina njih smatra da dosta utječu, ali gotovo podjednak broj njih smatra da
malo ili nimalo ne utječu. Ovakvi podaci su zabrinjavajući. Zašto?
Socijalni psiholog Albert Bandura
je 1967. godine proveo istraživanje u kojima su predškolska djeca (bez ikakvih
poteškoća u ponašanju) bila izložena jednokratnom gledanju potpuno nepoznate
žene kako na različite načine tuče tzv. Bobo – lutku. Nakon što su to
odgledala, djeca su bila ostavljena u istoj prostoriji s istim rekvizitima i
prema Bobo-lutki su se ponašali identično – tukli su je rukama i nogama,
udarali čekićem po glavi, bacali i sl. Rezultati su ukazali na nevjerojatnu moć
učenja po modelu, odnosno da će djeca biti agresivna kao i model u sličnoj
situaciji. Istraživanje je ponovljeno nakon nekoliko godina i dobili su iste rezultate.
A sad razmislimo – ako na dijete
u ovoj mjeri utječe nepoznati model, koliko snažno utječu roditelji, braća i
šira obitelj, vršnjaci, odgajatelji ako se ponašaju agresivno, odnosno crtani
likovi koje svakodnevno doživljavaju svojim uzorima i modelima pravilnog
ponašanja?!
Nadalje, gledanje sadržaja u
kojem dominira agresivno ponašanje, osiromašuje djetetov osjećaj zajedništva,
djeca počinju manje vjerovati nepoznatima, imaju više strahova, a u odrasloj
dobi vjerojatnije će biti depresivniji, anksiozniji i skloniji posttraumatskom
stresnom poremećaju.
Osim toga, djeca predškolske
dobi nisu sposobna razlikovati stvarno od izmišljenog, zbog čega se
javljaju strahovi, noćne more, anksioznost prije spavanja i slične poteškoće.
Naposljetku, dovodi se u pitanje
moralni odgoj. Ako su djeca izložena učestalom gledanju nasilja gdje i dobar
lik rješava probleme nasilno, koju poruku djeca primaju?
Unatoč svemu, određeni
televizijski sadržaji imaju pozitivne utjecaje: obogaćuju spoznaju i potiču
usvajanje novih pojmova, djeca kroz televiziju mogu potvrđivati svoja iskustva,
proširivati rječnik, poticati razvoj solidarnosti i prijateljstva, doprinositi
buđenju interesa i poticati na učenje i razvoj mašte.
U radu s djecom često ih pitam:
“Kako znaš da je ovaj lik dobar, a ovaj zločest?” ili: “Kako ti
znaš da si dobar, a kako da si zločest?”. I znate što, velika većina djece
ne zna odgovor na ova pitanja. Neka djeca su odgovorila da je neki lik zločest
jer se tuče, ali na pitanje: “Što se dogodilo da se počeo tući?”,
nemaju odgovor. Zločest lik je jednostavno zločest i gotovo nikako ne može biti
dobar. No, je li to doista tako u životu? Naravno da nije. Ponekad pogriješimo
i može se zbog toga reći da smo bili “zločesti”, ali s druge strane,
svaka osoba učini nešto čime ju možemo obilježiti kao dobru. Crno-bijeli svijet
ne postoji. Većina djece predškolske dobi doživljava svijet kao crno-bijeli i
tu je primarna uloga roditelja da mu postupno ukazuje da to nije tako.
Što vi možete učiniti da smanjite
utjecaj medija?
- Birajte sadržaje koje će dijete gledati (ukoliko
je to moguće, u potpunosti izbjegavajte crtiće poput Auta, Ben 10,
Transformersa i filmove u kojima dominira nasilje) - Razgovarajte s djetetom o odgledanom sadržaju
(ukazujte mu na razliku između stvarnog i izmišljenog jer ono to samo ne može razlikovati) - Kroz igru pomozite djetetu da proradi sadržaj
koji je odgledao (na taj način će se nakupljene emocije zbog gledanja napetog i
nasilnog sadržaja smanjiti) - Nikako nemojte dati djetetu da crtiće gleda rano
ujutro i sat vremena prije spavanja - Razvijajte kritički stav koji će djetetu
omogućiti da ne prihvaća određenu poruku iz medija bez razmišljanja, već da
svjesno razmisli jesu li taj sadržaj i poruka dobri
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
