Procjenjuje se da afantaziju ima do pet posto ljudi. Riječ je o nemogućnosti stvaranja mentalnih slika, a može biti prisutna od rođenja ili se razviti tijekom života.
Zamislite da zatvorite oči i pokušate dozvati sliku nečijeg lica, omiljenog mjesta ili zalaska sunca. Većina ljudi pritom može stvoriti barem neku mentalnu sliku, no postoje i oni koji to uopće ne mogu. Ta se pojava naziva afantazija, a riječ je o razlici u načinu na koji mozak obrađuje informacije i stvara mentalne predodžbe.
Procjenjuje se da afantaziju ima između dva i pet posto stanovništva, iako su istraživanja o njezinoj učestalosti još ograničena. Pojam je 2015. godine uveo profesor Adam Zeman, a odnosi se na nemogućnost ili smanjenu sposobnost stvaranja vizualnih slika u vlastitom umu.
Važno je naglasiti da afantazija sama po sebi nije bolest, poremećaj ni invaliditet, nego osobitost načina razmišljanja. Može biti prisutna od rođenja, a u rijetkim slučajevima razvija se tijekom života, primjerice nakon ozljede ili oštećenja mozga.
Kako izgleda život bez mentalnih slika?
Afantazija se ne pojavljuje jednako kod svih. Neki ljudi uopće ne mogu stvarati mentalne slike, dok drugi mogu zamisliti samo nejasne ili fragmentirane prikaze. Postoje i osobe koje ne mogu namjerno vizualizirati nešto, ali im se povremeno pojavljuju kratke, spontane slike.
To ne znači da osobe s afantazijom nemaju maštu ili kreativnost. Njihovo razmišljanje jednostavno se ne oslanja na vizualne predodžbe na isti način kao kod većine ljudi. Mogu se baviti kreativnim zanimanjima, uključujući dizajn videoigara i animiranih filmova.
Stručnjaci razlikuju dva osnovna oblika afantazije. Kongenitalna ili urođena afantazija prisutna je od rođenja, a osoba često ni ne shvaća da razmišlja drukčije jer nikada nije iskusila stvaranje mentalnih slika. Istraživanja upućuju na moguću genetsku komponentu jer osobe s afantazijom češće imaju bliske članove obitelji s istom osobinom.
Stečena afantazija razvija se tijekom života i može biti povezana s oštećenjem dijelova mozga odgovornih za vizualnu obradu informacija, poput zatiljnog režnja i vidnog korteksa. Među mogućim uzrocima navode se ozljede glave, moždani udar i uporaba psihoaktivnih tvari.
Kakva je povezanost s pamćenjem i autizmom?
Istraživanja su pokazala da osobe s afantazijom mogu imati određene razlike u drugim kognitivnim sposobnostima. U usporedbi s osobama koje mogu stvarati mentalne slike, kod njih su zabilježene veće poteškoće s autobiografskim pamćenjem, odnosno prisjećanjem osobnih iskustava, prepoznavanjem lica i vizualnim pretraživanjem prostora.
Proučavala se i moguća povezanost afantazije s poremećajem iz spektra autizma. Jedno istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da osobe s afantazijom češće imaju određene osobine povezane s autizmom. Međutim, nije utvrđeno jesu li sudionici imali dijagnozu autizma niti postoji li uzročno-posljedična veza između tih pojava.
Zanimljivo je i da su neka istraživanja zabilježila manju vjerojatnost razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) kod osoba s afantazijom. Ipak, riječ je o povezanostima koje znanstvenici još proučavaju, a navedena obilježja ne moraju biti prisutna kod svake osobe.
Sposobnost stvaranja mentalnih slika može imati važnu ulogu u razumijevanju jezika, čitanju i pamćenju. Mnogi ljudi tijekom čitanja ili slušanja opisa spontano stvaraju mentalne prikaze koji im pomažu povezati informacije i razumjeti složenije sadržaje.
Poteškoće u stvaranju takvih predodžbi mogu biti povezane s izazovima u razumijevanju pročitanog i slušanog, pamćenju, usmenom i pisanom izražavanju te rješavanju problema.
Kako se prepoznaje afantazija?
Jedan od najčešćih instrumenata za procjenu afantazije jest Upitnik živosti vizualnih predodžbi (Vividness of Visual Imagery Questionnaire – VVIQ). Sastoji se od 16 pitanja kojima se procjenjuje koliko jasno osoba može zamisliti određene prizore.
Odgovori se boduju ocjenama od jedan do pet. Ocjena pet označava vrlo jasnu mentalnu sliku, gotovo kao da osoba prizor gleda ispred sebe, dok ocjena jedan znači da zna što bi trebala zamisliti, ali ne uspijeva stvoriti nikakvu vizualnu predodžbu.
Ukupan rezultat može biti od 16 do 80 bodova, a većina stručnjaka afantazijom smatra rezultat od 32 boda ili manje. Najniži rezultat, 16 bodova, upućuje na potpunu afantaziju.
Urođena afantazija sama po sebi ne zahtijeva liječenje ni nužno postavljanje dijagnoze. Međutim, ako osoba primijeti iznenadnu promjenu u sposobnosti stvaranja mentalnih slika, važno je obratiti se liječniku. Stečena afantazija može biti znak promjene u funkcioniranju mozga pa je potrebno utvrditi njezin mogući uzrok.
Iako afantazija još nije u potpunosti istražena, dosadašnja saznanja pokazuju koliko se načini razmišljanja i zamišljanja mogu razlikovati od osobe do osobe. Nemogućnost stvaranja mentalnih slika ne znači i nedostatak mašte, kreativnosti ili sposobnosti učenja, već drukčiji način obrade informacija.
(Ordinacija.hr)
