Moram vam priznati da doista ne pamtim kada sam zadnji puta ovako dugo sjedio pred praznim listom papira i pokušavao pronaći prave riječi za sve ono što želim reći i napisati.
Ne zato što
upravo ovih dana punim 38 godina i što sam mislima odsutan u nekom drugom
smjeru, već zbog toga što na kraju jednog druženja čovjek ima potrebu izreći
velike stvari, stvari koje će biti zapamćene…A to nije uvijek jednostavno.
Zapravo, prolazim pogledom kroz čitav niz tekstova u kojima sam vam u proteklih
godinu dana iznosio svoje osjećaje, dijelio s vama svoje znanje, doživljaje i
vizije, i pokušavam sabrati koliko sam se bilo kome od vas doista uspio
približiti…
Teško mi je biti realan jer su mi neke kolumne koje čitam i danas
još uvijek zanimljive, savjetodavne, korisne, a neke su mi samo simpatične ili
mi uopće više nisu po mom “štihu”. Ipak, nadam se da su upravo takve
kakve jesu bile dovoljne da vas možda malo pomaknu s mjesta, razvesele, nasmiju
ili na bilo koji način dotaknu.
Volio bih
kada bih znao da sam vam uspio pomoći da bolje razumijete pristup samima sebi i
svoj život kao nešto što jest ili bi trebalo biti okrenuto prirodi. Ah,
prirodi! Nikad je dosta, niti zimi kad bismo trebali jurcati po padinama i
brežuljcima zavijenim u snijeg i led, niti ljeti kad nas more vuče k` sebi,
kada možemo plivati, roniti, “kajtati”, surfati… Proljeće i jesen su
posebna priča Prirode – sjetite se samo svih onih savjeta o vožnji biciklom,
rolama, brzom hodanju i joggingu. Jer nije bitno hoćete li imati privatnog učitelja
trčanja ili svog fitness gurua, jedino je bitno da se vratite u prirodu, da se
vratite kretanju i da napose u svemu tome počnete uživati.
Prolazim kroz
svoje kolumne i na kraju shvaćam i sam da se sve svodi na tako jednostavne
stvari: zamijenite vožnju autom šetnjom do posla, umjesto “kroasana”
ujutro pojedite svježe voće, jedite više puta dnevno manje količine, pijte
dovoljno tekućine (čitaj vode), umjesto čitanja financijskog izvještaja u deset
navečer pročitajte neku novu knjigu ili razgovarajte s osobom s kojom živite –
možda se podsjetite koliko ju volite i upitate se zašto ste prestali
razgovarati o lijepim stvarima u životu nevezanim za stres, posao, financije…
Ali ne želim vam
prepričavati sve ono što sam već napisao, želim vam potvrditi da sam i sam
uvelike odlučio pokušati naučiti kako neke stvari promijeniti i poboljšati.
Kako se u jutro buditi ranije, a biti zbog toga sretniji, kako zarađivati manje
novaca, a biti zadovoljniji i smireniji. Odluke koje donesem i koje donesete
nužno će uzrokovati neka odricanja,
možda nečija nezadovoljstva, ali nekako vjerujem da će se ipak u konačnici
osigurati osjećaj veće mirnoće i sveopćeg zadovoljstva.
Krenite od
stvari za koje znate da će vas veseliti ili ih uopće ne poznate, ali imate
dobar feeling o njima – poput mene, koji sam nakon 20 godina pauze odlučio
ponovno zaigrati košarku ili koji je nagovoren da krene na ronjenje, a danas
sanjam svaki slobodni vikend i novi uron na pet, deset ili 30 metara.
Umjesto
večernjih kava, odmor počinjem tražiti u smirenoj vožnji biciklom ulicama
grada, čije sam prolaznike davno prestao gledati očima sugrađana i čije ulice
poznam samo po vremenu trajanja crvenog svjetla na semaforu.
Kako ćete vi
provesti ljeto, mogu samo nagađati, ali i nadati se da ćete jesen dočekati
zdraviji, ispunjeniji kvalitetnom energijom, onom koja je doista važna za
trenutak kada ćete se okrenuti iza sebe i reći si s osmijehom na licu da je to
život koji vas je veselio.
