Kao što ne možemo istovremeno biti na dva mjesta ili se istovremeno različito osjećati, tako ne možemo služiti dvojici gospodara. Ako sa našim uvjerenjima i navikama upravlja “vanjski svijet”, tada mu i služimo. Tada smo podložni utjecajima, programiranju i “hipnozi”.
Ponašamo se prema navikama ne razmišljajući je li to dobro ili loše na nas (“svi se tako ponašaju”).
Treba prekinuti lančanu reakciju prisutnu u obrascima ponašanja koji se prenose s jednog naraštaja na drugi. Tek tada se možemo razviti u samopouzdane, neovisne i zrele ljude koji će slobodno birati između onoga što je u ovom trenutku prikladno i često prevladanih i negativnih obrazaca koje smo primili “obiteljskim ili drugim” naslijeđem. Ti stari obrasci mogu toliko gušiti da se osobe, njima zarobljene, ne mogu promijeniti niti napredovati.
Često mehanički, bez razmišljanja ponavljamo ono što smo cijeli život slušali, a da se nikada nismo pitali je li to istinito ili korisno u našem svakodnevnom životu. Mnogi ljudi prožive cijeli život mehanički slijedeći naslijeđene obrasce ponašanja, bez obzira na to jesi li trenutačno primjenjivi ili ne.
Sve primitivne vrste uče ponavljanjem iskušanih i dokazanih modela ponašanja, bilo neposredno od svojih roditelja ili oponašanjem. No, iako su ljudska bića u mnogo čemu poput životinja, ona ne žive isključivo na instinktivnoj razini. Osim što se brinu za jelo, spavanje i razmnožavanje, ona posjeduju sposobnost mišljenja, razlučivanja, postavljanja pitanja i kreativna su na različite načine. Zbog toga su pojedinci sposobni stvoriti nove navike koje će odgovarati promijenjenim vremenima i uvjetima. Velike promjene donose napredak, ali istovremeno stvaraju nove probleme.
Ritam promjena je takav da smo prisiljeni prilagođavati se u velikoj mjeri u kratkom razdoblju. Posljedice toga su opća zbunjenost i nesigurnost. Takvo stanje je uzrokovalo metež, pretjeranu slobodu, izopačenost, ovisnosti svih vrsta, nasilje, delikvenciju, probleme sa spolom, depresiju… Ljudi, pogotovo djeca, žude, a ne znaju za čime. Da bi zadovoljili unutarnju glad, očajnički se obraćaju bilo komu ili bilo čemu, što će im barem donekle donijeti olakšanje.
Izlazak iz okvira naučenog ponašanja bez obzira koliko za nas bilo krivo, uzrokuje ulazak u neugodu, jer se ljudi u nepoznatoj situaciji osjećaju neugodno. Nitko se ne voli osjećati zbunjeno ili nesposobno. Zato živimo u teškom i zbunjujućem vremenu.
Kako bi naučili nove obrasce, moramo se osloboditi starih i neprikladnih. Znate li za rečenicu: “što god činimo drugima, automatski činimo sebi”? Koje osobine trebamo razvijati kako bismo uspostavili kontrolu sami nad sobom?
1. Strpljivost
Strpljivost i vrijeme su usko povezani. Za sve postoji pravo vrijeme. Ako požurujete događaje – nastaje zbrka. Ako se uspijete opustiti i uskladiti se s protokom vremena, ispravni koraci će se događati na pravom mjestu u pravo vrijeme. Strpljivost je vezana za želju. Strpljivost gubimo kada nešto želimo, a razočarani smo kada događaji ne idu kao što bismo to željeli.
2. Snošljivost
Biti snošljiv znači ne prosuđivati, ne kritizirati niti osuđivati druge ljude. Biti snošljiv znači ne reagirati negativno na ljude, događaje ili situacije, već ostati miran ma što se dogodilo.
3. Postojanost
Biti postojan znači biti povezan sa svojim unutarnjim vodstvom i vlastitim načelima i istinama.
4. Suzdržanost
Suzdržan je čovjek koji ne dopušta da na njega djeluje tuga, gubitak, nezahvalnost i zloća drugih ljudi. Smatrajte svojim prijateljima one koji vam uzrokuju bol i u njima gledajte ljude koji vam žele dobro, jer iz njihova ponašanja morate izvući pouku za sebe. Zapamtite, nitko vas ne povrjeđuje slučajno – morate nešto naučiti i nešto promijeniti. To je zakon uzroka i posljedice.
Zapamtite ova četiri načela, pokušajte ih ugraditi u svoj životni program ili barem o njima neko vrijeme razmišljajte.
Ako imate potrebu za psihološkim razgovorom, želite svoj psihološki profil,
psihoterapiju ili neku drugu uslugu Centra Victus, slobodno se javite na e-mail
kalaposv@gmail.com ili nazovite na broj mobitela 091/ 333 9999.
