Znate li za parove koji iskazuju međusobnu netrpeljivost? Ono… dođu vam u goste, pokušavaju se ponašati kao svaki drugi par, ali napetost među njima stalno elektrizira atmosferu. Osjeti se u “pošalicama” koje graniče s uvredama, povremenim ciničnim komentarima na koje druga strana lagano diže obrve ili koluta očima…
Ako se radi o vašim prijateljima, kada ostanete na samo s jednim partnerom čujete gomilu primjedbi o drugom, od žalosti za nekadašnjom romantičnom fazom do omalovažavanja i ismijavanja sitnih slabosti koje svi imamo. Ponekad izgleda kao da će par sutra prekinuti vezu ili se rastati. Ipak, veza nastavlja dalje i dalje, uvijek s istom naglašenom antipatijom i netrpeljivošću.
Zašto se to događa? Kako to da par koji je nekada bio uvjeren da su stvoreni jedno za drugo sada zamjera jedno drugom svaku, pa i najmanju sitnicu? Problem, naravno, nije u tim sitnicama. Problem je u nečemu puno dubljem što čini da sve što jedan partner čini drugoga iritira – najčešće razlika u temeljnim vrijednostima i uvjerenjima.
Vrijednosti su ono što nam je važno (ljubav, iskrenost, poštenje, povjerenje, sigurnost, mir, uzbuđenje, materijalna situiranost, biti bolji od drugih…) Uvjerenja su pak ono što smatramo istinitim (ne vjeruj ljudima, nikada nemoj pokazivati osjećaje, ljudi su neiskreni, djecu treba odgajati strogo, djecu treba odgajati u katoličkom duhu, batina je iz raja izašla, djeci samo treba davati bezgraničnu ljubav, ljudi se ne rastaju, žena se treba žrtvovati i koji puta pregristi…). I jedno i drugo predstavlja bitan dio našeg identiteta i premda smo vrijednosti i uvjerenja najčešće usvojili u roditeljskom domu u zreloj dobi se ponašamo kao da su autentično naša te zbog toga bitno formatiraju naše ponašanje.
Ukoliko se nađe dvoje ljudi kojima su važne iste stvari svoju će energiju zajednički usmjeravati kako bi živjeli život u skladu s određenim vrijednostima i uvjerenjima. No, postoje situacije kada se privuku ljudi s dijametralno suprotnim stavovima o životu.
Uzmimo primjerice par u kojem su njene vrhunske vrijednosti potreba za mirom i sigurnošću, a on pak njeguje vrijednosti poput uzbuđenja, zabave i užitaka. Život bez toga činio bi mu se dosadan i monoton. Nju njene vrijednosti formatiraju da radi siguran posao u sigurnoj firmi, da svake godine idu na ljetovanje u obiteljsku vikendicu, gdje joj je sve poznato i nema mjesta za iznenađenja; zna gdje je dućan, gdje može kupiti ukusno voće i povrće, pozna susjede… Od takvog ljetovanja, njemu kojem je važna zabava i uzbuđenje, vjerojatno se diže kosa na glavi. Kao što se i njoj diže od njegovih planova da idu s autom u vlastitom aranžmanu u obilazak Senegala. I kako se složiti? Ako ona pristane na kompromis i ode u Senegal, najvjerojatnije će se namučiti od šokova, jer je njena vrhunska vrijednost, sigurnost, poljuljana do temelja. Nemaju pojma gdje će spavati, svaki dan na drugom mjestu, bude se u zabačenim selima, razgovaraju s nepoznatim ljudima. I dok on gušta upoznajući nepoznate ljude, upoznajući Senegal iz prve ruke, njoj se u glavi vrti film “Južnjačka utjeha” i moli Boga da ti ljudi ipak nisu nemilosrdni domoroci koji će ih u najmanju ruku masakrirati. S druge strane on na obiteljskoj vikendici umire od dosade i dok nepomično leži, zamišlja se u prašumama Amazone. Potrebu za uzbuđenjem pojačao je do maksimuma.
Složiti se mogu samo ako duboko poštuju vrijednosti onog drugog, ako priznaju različitost znajući da njegovo osobno nije bolje već samo različito. U tom slučaju iz obostrane ljubavi i poštovanja naći će načina kako zadovoljiti vlastite potrebe, ali i potrebe svog partnera. Neki će puta na prvo mjesto staviti sebe, a neki puta onog drugog.
U nekim situacijama kada su prisutna različita uvjerenja kao što su ona u odgoju djece, situacija će biti malo kompliciranija te može dovesti do međusobne antipatije koja se može gomilati te dovesti do drastičnih rezova. Antipatija se može objasniti kroz stav “Ne podnosim i odbijam tvoj način razmišljanja, tvoje vrijednosti i stavove, tvoj način ophođenja sa svijetom.“ Uzmimo primjer supruge koja njeguje demokratski stil odgoja i njenog supruga koji preferira onaj stari tradicionalni. On je u sobi i kopa nešto po kompjuteru. Ona je u kuhinji i blago objašnjava trogodišnjem sinu da nije lijepo da baca auto na nju. Pri tom ga mazi po glavi, dok mali uzima zalet da ga baci još jednom. U taj tren ulazi otac koje je gomilao neželjene osjećaje slušajući razgovor i s vrata urla “Pa uzmi mu taj auto iz ruke! A ne, ti bi mu sve objasnila! Ma mali te vrti oko malog prsta…“
Odlazeći natrag u sobu mrmlja sebi u bradu: “I onda mi govore da sam ja prestrog, ma…batina je iz raja izašla… ali ne možeš… danas ti odmah zovu neki telefon, jer si vlastito dijete pucnuo po guzi, pa i mene je moj otac i vidi me…uspješan čovjek.“
Ovakva se situacija ponavlja tjednima, mjesecima, godinama. Muž i žena počnu jedno drugoga nervirati zbog čega počinju trpjeti i njihovi trenuci razonode i zabave, ali isto tako i njihovi intimni trenuci.
Ukoliko se antipatija razvije, vrlo često vodi ka otuđivanju zbog čega može biti potrebna ozbiljna psihoterapija odnosa čiji cilj nije promjena uvjerenja pojedinca, već prihvaćanje različitosti i načina kako funkcionirati uz njih.
Funkcionirati se može tako da ukinete kompromise kao nužnost u vezi i ideju da veza mora doživotno trajati. Umjesto da činite kompromise, naučite biti tolerantni prema tuđim željama i potrebama i zahtijevajte istu toleranciju prema vama. Njegujte odnos, a ne ideju da morate s nekim biti zajedno. I nemojte očekivati od okoline da zadovoljava vaše potrebe. Zadovoljite ih sami, za vašu sreću nitko nije odgovoran, osim vas samih.
Autorice teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
