Sljedeći put kada ulovite svog tinejdžera da sneno gleda proljetno buđenje kroz prozor, umjesto da se koncentrira na učenje, progledajte mu kroz prste. To je dobro za njegov mozak, ističu znanstvenici.
Djeca koju svako malo nešto ometa i zaokuplja im pažnju mogu istovremeno procesuirati puno više informacija nego njihovi marljivi vršnjaci, tvrde američki stručnjaci. Upravo oni imaju znatno više “radne memorije” i skloniji su “multitaskingu”, tj. obavljanju nekoliko zadataka istovremeno. Radna memorija je mentalni “radni prostor” koji mozgu dopušta simultane misli. Što više takve memorije osoba ima, to može više sanjariti, a da ne zaboravi na zadatak kojim se bavi.
“Naša su istraživanja pokazala da one vrste planiranja kojima se ljudi bave često u svakodnevnom životu – kada se voze autobusom, kada bicikliraju na posao, kada se tuširaju – podupire radna memorija”, objasnio je Jonathan Smallwood s Instituta za ljudske kognitivne znanosti i znanost mozga Max Planck.
Njegov je tim proučavao osobe stare između 18 i 65 godina. Ispitanici jedne skupine su izvršavali jednostavan zadatak, kao što je stiskanje gumba svaki put kada udahnu ili stiskanje gumba kada vide da se neko slovo pojavilo na računalu. Ovi su zadaci vrlo lagani, stoga se očekivalo da će misli ispitanika odlutati.
Ispitivači su povremeno pitali ispitanike razmišljaju li o zadatku ili su sanjarili. Na kraju su ispitali radu memoriju ispitanika tako što su se morali sjetiti slova dok su rješavali matematičke jednadžbe. Iako su svi ispitanici imali dobre rezultate, oni čije su misli najviše lutale imali su najbolje rezultate na testu radne memorije.
“Studija sugerira da kada okolnosti za izvršenje zadatka nisu teške, osobe koje imaju dodatne resurse radne memorije angažiraju ih kako bi razmišljale o drugim stvarima” pojasnio je Smallwood, autori studije objavljene u časopisu Psychological Science.
K. Horvat
