Redovito zakasni ono što želimo čuti, doživjeti baš sada – ovog trena. Prekasno ili prerano željene situacije, raspleti, događaji, poruke i informacije stižu. Kada nam ipak stignu onda nam više ništa i ne znače toliko, a kada urane, onda ih ne doživimo kako treba.
Ima okus onog srebra na prvenstvima jer bronca se osvaja, a srebro dobivaš jer si u finalu nekad izgubio.
Vrijeme i ja smo posvađani odavno, ali sam uspjela savladati strpljivost što je mom temperamentu i energiji najslabija točka. Puno sati treninga je moralo proći da usvojim “Strpljen – spašen“. Ja bih uvijek, odmah i sada. Možda upravo zato jer to “sada i odmah“ ima veći smisao i težinu u mojoj glavi od onog jednom i možda. Prisjetim se koje je oduševljenje kod mene stvorilo pojavljivanje VHS playera. Značilo je to da ne moraš svaki dan točno u to određeno vrijeme biti ispred TV-a kako ne bi propustila svoju omiljenu seriju, nego sam mogla: a) snimiti emisiju i pogledati ju kasnije; b) premotati ako mi je dosadno; c) vratiti na početak i pogledati ponovno.
Premotavanje i upravljanje minutažom je izvrsna stvar, o pauzi da ne govorim. Zamrzne se slika i čeka da se ti odlučiš ponovno pritisnuti start. Možeš i otići do kuhinje, nešto pojesti, ignorirati do tada gledano i elegantno se vratiti kad poželiš.
Kod nas ljudi jedino što se može ignorirati jest sadašnjost, jer ona rijetko kad postoji na kotaču života. Većinu vremena provodimo pričajući o prošlosti, izgubljenim stvarima, propuštenim prilikama i prokockanim noćima ili o starim romantičnim danima, zaljubljivanjima, prvim izlascima i poljupcima. Ako ne pričamo o prošlosti, onda planiramo budućnost: što ćemo sutra kuhati, koji sastanak još treba ovaj tjedan odraditi itd.
A sadašnjost je zapravo jedino što imamo. Na prošlost ne mogu utjecati, a budućnost je ionako negdje daleko.
Imaju li ljudi uopće osjećaj za vrijeme, osim godina starosti koje broje svaki novi rođendan? Je li uvijek dobro za nas ono što mi mislimo da je dobro ili se ispostavi kasnije da, iako nam se na prvu činilo kao neuspjeh, zapravo novi rasplet donio uspjeh?
Zastanem pa razmislim koliko malo vjerujem životu, a on me svaki put iznenadi novim obratom scenarija i samo mi se nasmiješi. Ponekad imam osjećaj i da čujem onaj šapat: “Nauči biti strpljiv i čekati. Sve stvari će ispasti savršene i ne žuri naprijed brzopleto. Mnogo toga će se razviti u pravo vrijeme. Sve se požuruje, ali ipak će se razvojni proces odvijati postupno, jer u životu je savršeni sklad i ritam. Nije ništa u raskoraku”.
Ako pokušaš djelovati protiv toga, iscrpit ćeš se i nigdje nećeš stići. Bit će to kao plivanje protiv struje: ili ćeš stajati na mjestu dok plivaš svom snagom ili će te snaga struje odbaciti natrag. Nauči ići s tim u apsolutnom miru i uvjerenju da činiš pravu stvar u pravo vrijeme. Ništa nije slučajno.
