Kakav je to Bog koji te čas neograničeno voli i ljubi, a kasnije te je spreman kazniti jer si, primjerice, imao spolni odnos prije braka? Kakav je to Bog koji uživa kada patiš i žrtvuješ se, a ljubomoran je na tebe kada si sretan? Kakav je to Bog koji je pristran pojedinim religijama, a druge ne priznaje?
Moram priznati da sam dugo vremena vjerovao u jednu čudnu verziju onoga što se u literaturi najčešće naziva “Bog”. Doživljavao sam ga poput prilično strogog autoriteta koji zorno prati i bilježi svaki moj pokret. Često me pratio osjećaj da mu moram redovito polagati račune i opravdavati svaku radnju koja mu se – po mojoj procjeni – možda nije svidjela. Sve to skupa nije mi imalo previše logike, a duboko u svojem srcu osjećao sam da tu nešto ne štima.
Čitajući razne drevne duhovne tekstove – kao što su Biblija, Upanishade i sl. – nailazio bih na prilično kontradiktorne informacije. Ponekad bi se za Boga govorilo da je apsolutna i neograničena ljubav koji nas beuzvjetno ljubi i voli, a u istom kontekstu često bi se spominjala riječ “božja kazna” koja neizbježno čeka one koji mu nisu privrženi.
Iako sam sebe smatrao vjernikom te se tako i predstavljao, gledano sa sadašnje perspektive, bio sam sve samo ne to. S Bogom sam, u biti, gajio diplomatski odnos, vodeći računa da mu povremeno udovoljim kako bih u njegovim očima imao solidan status. Ipak, nikad ne znaš što nas čeka s one strane! Često bih koristio konstrukciju “Neka bude volja tvoja”, a u sebi bih nadodao: “Sve dok je to u skladu sa mojom voljom“!
No, s vremenom me takav odnos počeo zamarati. Počeo sam se zapitkivati i istraživati tko su uopće autori svih tih takozvanih drevnih duhovnih knjiga i odakle im informacije o pojmovima “Božja kazna” i slično.
Odakle autorima takvih pojmova uopće ideja da biće (Bog) koje je u osnovi čista ljubav može kazniti čovjeka radi bilo čega?
Kakav je to Bog koji te čas neograničeno voli i ljubi, a kasnije te je spreman kazniti jer si, primjerice, imao spolni odnos prije braka?
Kakav je to Bog koji uživa kada patiš i žrtvuješ se, a ljubomoran je na tebe kada si sretan?
Kakav je to Bog koji je pristran pojedinim religijama, a druge ne priznaje?
Tko je uopće stvorio takvog Boga?
Tko je uopće stvorio takvog Boga? Postoji li mogućnost da se radilo o poremećenim osobnostima koji su stvarali Boga na svoju sliku i priliku i na takav način pokušavali manipulirati neupućenim masama koristeći faktor straha?
Bilo kako bilo, moje istraživanje dovelo me do jednog sasvim drukčijeg zaključka i, što je još važnije, drukčijeg iskustva…
Više ne vjeurujem u Boga kojeg se treba bojati… živčanog i neurotičnog Boga koji nas je stvorio da bi se mogao iživljavati nad nama – čisto malo radi razbibrige… Boga koji pati od bipolarnog poremećaja te nas čas manično voli i ljubi, a ubrzo zatim nas je spreman vječno kazniti jer smo ga razljutili i pokvarili mu jutarnju kavu… Boga koji je seksualno frustriran i ljubomoran na našu seksualnost…
Vjerujem da Bog (ili nazovite to kako god želite i smatrate smislenim) želi da budemo sretni. Vjerujem da Bog želi da živimo ispunjenim životom. Vjerujem da Bog želi da ljubav, radost i mir budu naši glavni pratioci kroz život. Vjerujem da Bog želi potpuno prisustvo ljubavi, radosti i mira na Zemlji. Vjerujem da Bog želi da mi svjesno izaberemo biti sudionici tog plana i postanemo čisti kanal za izražavanje ljubavi, radosti i mira. Vjerujem da je svaka želja koja titra duboko u našem srcu nadahnuta upravo od Boga te postoji važan razlog zašto su upravo takve želje prisutne u našem životu. Vjerujem da Bog želi da se svakodnevno družimo s njim i zajedno su-stvaramo čudesna iskustva. Bog to želi, ali istodobno poštuje našu slobodnu volju. Vjerujem da nas Bog nikada ne stavlja na kušnju te nas nikada ne kažnjava radi naših takozvanih grijeha. Potpuno sam uvjeren da su takve ideje čista ljudska tvorevina i pokušaj čovjeka da stvori privatnog Boga na svoju osobnu sliku i priliku.
