Od davnina, med nije samo hrana, nego je i lijek! Nitko to ne zna bolje nego slovenski liječnik i pčelar Peter Kapš, koji je uspio pomiriti svoja dva poziva i uspješno se bavi medicinom i uzgojem pčela. Saznajte zašto su med i drugi pčelinji proizvodi zdravi, prepoznati kvalitetan med te kako ga valja dozirati!
Primarijus Peter Kapš, slovenski specijalist internist, pulmolog i kardiolog, bavi se pčelarstvom više od 40 godina, a kao liječnik i apiterapijom posljednjih 20 godina. U svojoj liječničkoj praksi pacijentima često savjetuje uzimanje pčelinjih proizvoda pri liječenju plućnih, srčanih i krvožilnih bolesti. Ovih je dana objavljena i njegova knjiga “Apiterapija – liječenje pčelinjim proizvodima” (možete ju kupiti i putem našeg web shopa) u izdanju naklade Geromar, koja predstavlja znanstvene dokaze o zdravstvenim dobrobitima meda. Po prvi put, iz pera liječnika imamo prilike saznati zašto su med i drugi pčelinji proizvodi dobri za nas i na koje nam načine mogu pomoći. Knjiga sadrži i konkretne naputke za liječenje pojedinih bolesti i recepte za izradu brojnih pripravaka od meda, propolisa, peluda, matične mliječi i voska. Posebno korisna je pčelarima, liječnicima, farmaceutima i ostalim zdravstvenim djelatnicima. Tim smo povodom razgovarali s primarijusom Peterom Kapšem.
Kako to da ste se kao liječnik odlučili pisati o liječenju medom? Ipak se to smatra alternativnim pristupom, kojem liječnici najčešće nisu skloni.
primarijus dr. Peter Kapš,
specijalist interne medicine,
pulmolog i kardiolog
Ne znam je li u Hrvatskoj već izašla kakva knjiga o apiterapiji, ali u Sloveniji sam o tome pisao među prvima, a dosad sam objavio tri knjige. Posljednja i najobuhvatnija prevedena je i nedavno objavljena u Hrvatskoj. U Sloveniji je već prije oko stotinu godina počeo primjenjivati apiterapiju liječnik dr. Filip Terč u Mariboru, koji je bio pionir u primjeni pčelinjeg otrova u liječenju reumatskih bolova te je napisao više članaka o tome, a odjeka je imao i u svjetskoj literaturi. Njegov rođendan 30. ožujka obilježava se kao Svjetski dan apiterapije.
U Sloveniji, kao i u Hrvatskoj, apiterapiju uvrštavaju u alternativnu struku. Moje je mišljenje da niti hrana, niti liječenje pčelinjim proizvodima nisu alternativa, nego komplementarna medicina i nutricionizam, jer pomažu čovjeku, naročito u preventivi, a i u kurativi, prebrodjeti neku bolest.
Svaka hrana koja ima izvor u prirodi (npr. pčelinji proizvodi) nikako nije alternativa, nego pomoćno sredstvo za suzbijanje bolesti, naravno pored stacionarnih lijekova. Med i drugi pčelinji proizvodi (matična mliječ, propolis, pčelinji otrov, vosak, cvjetni prah) nisu štetni za tijelo i mogu se uzimati pored standardnih lijekova. Dakle, pored druge svakodnevne hrane, pčelinji proizvodi idu u prirodnu prehranu, pa ponekad i u liječenje.
Kako je krenula Vaša priča s medom? Kako uspijevate uskladiti posao liječnika i pčelara?
Pored mojih dužnosti kao liječnik (specijalist internist, pulmolog i kardiolog) htio sam se baviti s nekim “hobijem”, pa sam tako već više oko 40 godina pčelar. Imam tek nekoliko košnica, toliko da imam pčelinje proizvode za sebe i obitelj.
U usporedbi sa slovenskim liječnicima, koliko je jak interes za dobrobit meda i pčelinjih proizvoda kod Vaših kolega u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj su odlični pčelari i imaju odlične uvjete za pčelarenje. U našoj nekada zajedničkoj državi SFRJ slovenski pčelari su vozili košnice s pčelama u Hrvatsku, gdje su jako bogati uvjeti za njihovu pašu. Mislim da nema razlike između hrvatskih i slovenskih pčelara, čak obrnuto, u zadnje vrijeme puno surađuju. U Sloveniji nema mnogo liječnika koji bi se bavili pčelarenjem, čak ih je vrlo malo. Ne znam koliko liječnika pčelari u Hrvatskoj.
Kako možemo prepoznati kvalitetan med?
Među ostalim, prirodni kvalitetni med kristalizira. Kristalizacija je prirodni proces koji ne utječe na kvalitetu meda u tom smislu da bi promijenio njegova kemijska svojstva. Svaki med kristalizira, samo u različito vrijeme, a pri tome nastaju manji ili veći kristali. Neke vrste meda kristaliziraju već u saću, neke nakon nekoliko mjeseci, neke tek nakon godinu dana. Med koji ne kristalizira je upitne kvalitete te je moguće da je bio pregrijavan ili da su mu dodane različite tvari koje sprječavaju kristalizaciju.
Med mora biti bez organskih i anorganskih stranih čestica. Ne smije imati čudan okus i miris, ne smije fermentirati, njegov stupanj kiselosti ne smije biti umjetno promijenjen i med ne smije biti tretiran visokom temperaturom (ne više od 30 stupnjeva), tako da prirodni enzimi ne budu uništeni, odnosno da ne bude umanjena njihova aktivnost.
Medu ne smijemo dodavati nikakve dodatke, uključujući i dozvoljene aditive za hranu. Unatoč tom pravilu, na tržištu se pojavljuje potvoren med. Obično razni “šušmari” dodaju medu različite šećerne sirupe, koji su inače prirodni pa ih se može utvrditi samo laboratorijskom analizom.
U medu moramo kontrolirati ove sastojke, da bismo mogli kazati da je med odličan: vodu, slobodne kiseline, diastazan broj, hidroksimetilfurfural, električnu provodljivost u vodi, netopive tvari, šećere (fruktoza, glukoza, saharoza), peludni prah, sredstva protiv varoze, a uz laboratorijsku analizu meda daje se i senzorička ocjena.
Mogu li pčelinji proizvodi pacijentu naštetiti?
Osim meda, pčelinji proizvodi koji se koriste za hranu i/ili lijek su još i propolis, matična mliječ, cvjetni prah, pčelinji otrov i vosak. Ako ih uzimamo u preporučenim dozama i na preporučeni način, onda nemaju štetnih utjecaja. U literaturi nema podataka da bi bilo koji pčelinji proizvod štetio organizmu.
Kažete “žlica meda – godina života”. Što to znači i koju bi količina meda preporučili kao dnevnu dozu zdravlja?
Brojna su i opsežna istraživanja dokazala bogatstvo sastojaka meda i njegovo dobro djelovanje na zdravlje. Primjerice, jedno istraživanje na 8000 muškaraca prosječne dobi 65 godina pokazalo je da su oni među njima koji su svakoga dana uzimali po jednu veliku žlicu meda živjeli godinu dana duže od onih koji med nisu jeli. Budući da med sadrži antioksidanse, koji sprječavaju tvorbu krvnih ugrušaka, u skupini koja je svakodnevno uzimala med bilo je manje srčanih i moždanih udara.
- Kad god kažem žlica meda, onda mislim na veliku žlicu (jušna žlica). Uvijek uzimamo med rastopljen u vodi (ili čaju od biljaka), koji ne smije biti topliji od 35 stupnjeva, a popijemo prije jela. To vrijedi za svakog čovjeka.
- Kod dijabetičara rastopimo malu (čajnu) žlicu meda.
- Kod ljudi koji ne mogu spavati ili imaju poteškoće sa spavanjem uzmemo žlicu meda (rastopljen u vodi ili u biljnom čaju) sat prije spavanja.
- Djeca uzimaju malu (čajnu) žlicu meda, koji mora biti rastopljen u vodi, čaju ili mlijeku.
S privatne strane, volite li konzumirati med?
Svakodnevno uzimam bar jednu žlicu rastopljenoga meda u biljnom čaju ili vodi. Bar tri puta tjedno u tu rastopinu dodam u vodi topiv magnezijev citrat (šumeće tablete). Liječim se zbog visokog krvnog tlaka, ali ga uspješno održavam. Najviše uzimam cvjetni med, u kojem je najviše cvjetnog praha, pa ujedno djeluje preventivno i na prostatu.
Ordinacija.hr
