Pitanje čitateljice:
Imam dečka koji uopće ne pokazuje ljubomoru, dok mene dosta često uhvati jak osjećaj ljubomore. U čemu je stvar, da li se mi jednako volimo? Da li treba pokazivati ljubomoru ili ju je bolje sakriti?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Ljubomora je neugodan osjećaj koji se javlja u vezi sumnje da postoji „treća osoba“ koja nas ugrožava u odnosu na voljenu osobu. Ta treća osoba izaziva tjeskobu jer možda daje ili plijeni pažnju voljene osobe, prijeti da postane važnija od nas ili bilo kako oduzima naklonost koju aktualno imamo. U ljubomori anticipiramo gubitak. I ljubimo i morimo se.
To što nas ugrožava ne mora biti osoba, već koji puta i ponašanje ili velik interes za neku aktivnost koja ugrožava ljubavni odnos.
Zavist
Često se riječju ljubomora misli i na zavist, iako je zavist u stvari nešto drugo: to je osjećaj i stav prema nekom drugom koji ima nešto što priželjkujemo sebi, dakle taj fenomen ne treba postojanje “treće osobe“. Zavist je slična ljubomori zbog činjenice da ti osjećaji djeluju uglavnom destruktivno na ljude i na odnose među ljudima. Nije slučajno da se zavist s toga smatra grijehom. Tek u manjem broju situacije ljubomore ili zavisti mogu pomoći i nosiocu tih osjećaja kao i odnosu. A to je isključivo kad uz zavist postoji i dovoljno poštovanja ili ljubavi koje omogućuje da osobu spram koje osjećamo zavist (radi toga što ima ono što mi nemamo) – cijenimo više, pa tako i naš međusobni odnos. Tad je ta emocija kreativna.
Dječja ljubomora
U razvoju je pojava ljubomore česta i normalna. Zašto? Ako naš psihološki rast promatramo kao proces odvajanja od roditelja onda je cilj samostalnost ili, bolje reći, za samostalnost dovoljna emocionalna samoregulacija. Dok to ne bude postignuto su bliski odnosi (na prvom mjestu s majkom) s okolinom nužno potrebni da bi rasli. Gledano iz te perspektive, pojava brata ili sestre, kao i drugih ljudi ili situacija koje nam “oduzimaju“ majku (ili općenito važnu osobu) izazivaju snažne osjećaje tjeskobe, mržnje, pobune… to jest – ljubomore. Tu je ljubomora u funkciji očuvanja odnosa koji je važan, a kultiviranje nastalog rivalstva s braćom ili sestrama u funkciji razvoja tolerancije ali i razvoja sposobnosti da se odnos zadrži unatoč smetnjama.
Partnerska ljubomora
Ne znam da li je dobro reći da je ljubomora normalna ili nije. Ako kažemo da je normalna, kao da opravdavamo njeno postojanje, ili barem umanjujemo što ona može značiti. Ako nije normalna, onda su mnogi u grešci… Vjerojatno bi se složili da svatko može osjetiti ljubomoru, kao neku vrstu “ako“ razmišljanja oko veze i mogućeg gubitka. Također ako situacija to nameće, pa sumnjamo u odanost, ili netko drugi ugrožava integritet odnosa, javit će se ljubomora. Susreo sam dosta ljudi koji su stava da je ljubomora dokaz ljubavi. Pitam se, međutim, kakve ljubavi? Vjerojatno one koja je odlikovana posjedovanjem više nego poštivanjem drugoga, dakle odlika posesivnosti. Ako ljubomora postaje problem u odnosu, onda sigurno ukazuje da nešto u odnosu ne valja.
Patološka ljubomora
Kad je ljubomora prenaglašena i kad nema veze sa stvarnim ponašanjem partnera – govorimo o patološkoj ljubomori. To stanje može dosezati razinu sumanutosti, jer se u te ideje slijepo vjeruje i taj stav se ne može argumentima otkloniti. Često je to u vezi s nekim drugim psihičkim poremećajima, kao što su to poremećaji ličnosti (slabost ega), psihotični poremećaji ili organska oštećenja mozga (najčešće alkoholna ljubomora ili zelotipija). No, koji put se javlja i bez nekih drugih poremećaja i teško je dostupna liječenju, to jest promjeni. Dokazana je veza između pretjerane ljubomore i nesigurne vrste povezanosti s majkom (nesigurni attachment) u ranom razvoju.
Individualne i kulturne razlike
Ljubomora ima veze sa seksualnom ljubavi, s osjećajem moći u odnosu s partnerom ili s drugim bližnjim, tijesno je povezana s individualnom strukturom ličnosti kao i kulturnim kontekstom dotičnih ljudi. To znači da taj fenomen treba promatrati stavom tolerancije prema velikim razlikama koje postoje među ljudima. U slučaju koji je predstavljen pitanjem na početku teksta bih uputio na razgovor, i to vjerojatno neće biti lak razgovor jer se partneri ponašaju u skladu s različitim stavovima o ljubomori i/ili iskazivanju tog emocionalnog doživljaja.
