Pitanje čitatelja:
Poštovani!
Pred nekoliko godina sam prošao veliki zahvat na srcu, nakon čega nemam većih problema sa srcem. No, od tada imam kroničnu nesanicu koju rješavam povremenim uzimanjem lijekova. Uz to, vidim da me neke stvari jako smetaju i nemam strpljenja kao ranije. Često se sjetim situacija iz vremena kad sam bio smješten u intenzivnoj njezi, koji puta se budim u znoju s košmarnim snovima. Pretpostavljam da se radi o PTSP-u. Bih li se trebao javiti nekome ili uzimati što od lijekova?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Da, vaše stanje odgovara vjerojatno (treba vidjeti da li zadovoljava kriterije za dijagnosticiranje poremećaja) PTSP-u i mislim da bi bilo dobro da se javite na detaljniju procjenu i eventualno liječenje. Tek procjena koja uzima u obzir sve okolnosti pojedinca može biti od praktične koristi, da bi se vidjelo treba li uzimati lijekove ili ne.
Što je PTSP?
PTSP je kratica za Posttraumatski stresni poremećaj (analogija engleskom PTSD) – već u nazivu tog poremećaja možemo prepoznati i ono što ga izdvaja od ostalih. To je veza s traumatskim događajem, jer se prema definiciji može javiti samo nakon nekog događaja koji odgovara traumatskom. To je obično ugrožavanje života ili integriteta koje bi kod svih ljudi izazvalo snažnu emocionalnu reakciju (straha, užasa ili osjećaja odvojenosti).
Smetnje mogu uslijediti odmah nakon događaja ili s razdobljem latencije, to znači odgođeno (pa i više mjeseci). Ako su smetnje kraćeg trajanja (do tri mjeseca) zovemo to akutnim, u odnosu na kronični PTSP koji traje duže.
Simptomi PTSP-a
Nekoliko je skupina simptoma. Prva je ponovno proživljavanje: javljaju se sjećanja na traumatski događaj koja su u pravilu iznenadna i praćena neugodnim osjećajima kao u izvornom događaju. “Flash back“ je prisjećanje koje dolazi u trenutku i u intenzivnoj slici. To mogu biti i izdvojene misli, ideje, osjećaji koji imaju namećući karakter. Ta se živa sjećanja mogu obnavljati i u nesvjesnom – u snovima, kad dosta često uzrokuju buđenje kao nakon noćne more.
Sljedeća skupina simptoma je izbjegavanje. Pacijent primjenjuje različite svjesne (coping stilovi) i nesvjesne (mehanizmi obrane) taktike da bi umanjio izlaganje podsjetnicima, tako i prisjećanje traume. One su značajne jer najčešće umanjuju ukupno funkcioniranje čovjeka.
Treća skupina simptoma je vezana uz promjene u mišljenju i emocionalnom doživljavanju. Oboljeli od PTSP-a su često distancirani, emocionalno promijenjeni, bez volje, teško održavaju zadovoljstvo, a imaju probleme i s koncentracijom, održavanjem pažnje i memorijom. Javljaju se fenomeni disocijacija (podvojenosti) koje mogu jako smetati normalnom funkcioniranju.
Najzad, u četvrtoj skupini su simptomi povećane pobuđenosti (prepodraženosti). U vezi s odgovorom na “stalnu“ prijetnju iz traumatskog iskustva pojačava se rad adrenergičnog sustava (adrenalin) koji podiže spremnost organizma na situaciju borbe ili bijega. U organizmu se stalno potiče pojačano znojenje, podizanje tlaka, pulsa, disanja i kočenje u radu probavnih organa. Vrijeme provedeno u snu je smanjeno, a uz stalnu pojačanu pobuđenost ide i stalan osjećaj zamorenosti, psihičke i fizičke.
Komorbiditet
Uz PTSP se vrlo često javljaju i drugi poremećaji. To mogu biti tjelesni simptomi iz kruga bolesti koje zovemo “psihosomatskim“, jer u njihovom nastanku sudjeluje doprinos psihičkih poteškoća, kao što su povećane masnoće, visoki tlak, gastritisi, kolitisi, kožne bolesti i malignomi. Također, uz PTSP se javlja često i depresija, drugi anksiozni poremećaj. U kroničnom obliku PTSP gotovo sigurno utječe na strukturu ličnosti, a u nekim slučajevima toliko značajno da je opravdano dijagnosticiranje poremećaja ličnosti po traumatizaciji. Trauma, rad na traumi, povećanje svjesnosti i ukupnost shvaćanja utjecaja i smisla na život može donijeti promjenu i u pozitivnom smislu.
Koji su uzroci PTSP-a?
Traumatske situacije mogu dolaziti od drugih ljudi: napad, silovanje, ratno djelovanje, prometne nesreće – i od prirodnih fenomene kao što su poplave, potresi ili požari. Statistički je veća vjerojatnost pojave PTSP-a kod izloženih traumi koji imaju od ranije neki psihički poremećaj, razvojnu poteškoću, slabije su educirani ili ženskog spola. Često se ne misli i na traumatizaciju koju pojedinac doživljava tijekom teških operacija, zahvata ili postupaka u jedinicama intenzivnog liječenja, kao i tijekom suočavanja sa smrtnom opasnošću radi maligne ili drugih bolesti bolesti. Iza svih tih situacija stoji procentualno visoka vjerojatnost razvoja PTSP-a ili sličnih poremećaja.
Liječenje
Pristup je uobičajeno lijekovima ili psihoterapijski ili kombinacijom. Kojim će se pristupom ići jako ovisi o dostupnosti pomoći, edukaciji stručnjaka, o tendencijama ličnosti pacijenta i, naravno, o stupnju kojim taj poremećaj smeta u uobičajenom funkcioniranju. Važna poruka je: PTSP se liječi!
