Trenutno, nakon priče o kopilotu Lubitzu, ovo je krajnje nepopularna priča: kako razuvjeriti ljude da strah od letenja ne mora i ne smije biti prisutan?
Statistika kaže kako je letenje najsigurniji oblik prijevoza. Tako se prošle godine na svakih 2,38 milijuna letova srušio jedan avion, no to ništa ne znači aviofobima. Međutim, statistika i bilo koji drugi, naizgled racionalni argument, posve je beskoristan za nekoga čiji je strah – iracionalan – za aviofobe.
dr. med. Ana Vaništa Košuta,
spec. psihijatrije
“Statistički je let avionom najsigurnije putovanje. Puno je više automobilskih nesreća, ali stvar je medija i napuhanosti fame aviona. Zlokobno zvuči: `Poginulo je 150 putnika!`, a ne računamo na puno, puno automobilskih nesreća koje kad se zbroje, dođemo do većeg broja unesrećenih nego u avionu”, rekla nam je dr. med. Anu Vaništu Košutu, spec. psihijatrije. Dodala je kako je također problem to što je za neke avion simbol njihove nekontrole:
“Ne vidim cestu pred sobom, ne mogu otvoriti ni vrata, ni prozor. Ne vidim tko mi ide u susret. Sve je u rukama nekoga, a zašto da damo kontrolu nekome? Strah od aviona imaju ljudi koji su općenito `control freakovi` koji ne vole spontane situacije, koji vole i moraju planirati, a sve da bi imali žvot u svojim rukama”.
U svijetlu nedavnog tragičnog leta Germanwingsa u kojem je kopilot Andreas Lubitz namjerno srušio avion sa 150 putnika i članova posade, strah od letenja je izraženiji kod mnogih. Ako do sada o njemu nisu ni razmišljali, ovaj zločin je u njima probudio nove osjećaje.
Jedan Lubitz je rijetka iznimka
“Trenutno, nakon priče o kopilotu Lubitzu, ovo je krajnje nepopularna priča: kako razuvjeriti ljude da strah od letenja ne mora i ne smije biti prisutan? Pa ipak, znajmo da je jedan Lubitz zaista rijetka iznimka i da je u autima vise onih `manijaka` koji nam idu ususret i koje isto ne možemo kontrolirati. Pješacima na zebri je nejasno da isto ovise o vozačima. Ipak, imamo fikciju da možemo svojom gestom spriječiti nesreću. Ali samo fikciju. I na tome treba raditi”, tvrdi psihijatrica Vaništa Košuta.
Terapija koja aviofobima pomaže riješiti se straha uključuje više komponenti, a poanta je vjerovati da je moguće riješiti se straha.
Ispovijest aviofoba: U avionu sam se osjećao kao na električnoj stolici
“To se radi postepeno. Strah iracionalan, pomalo se otapa. Prvo pričom o drugim strahovima pojedinca, o životu pojedinca, pa se ode na aerodrom, pa se sjedi, pa se sluša zvukove aerodroma…Pa se otvara pitanje slobode i želja da se nema blokada u životu. Osvijestiti motivaciju da vidimo neko mjesto elegantno. Čemu autom do Skandinavije? Čemu brodom do Amerike?”, objasnila je dr. Vaništa Košuta.
Njen jse savjet svima koji strahuju od letenja da vjeruju u druge, vjeruju u sebe i žele promijeniti svoju blokadu, a ne da je hrane senzacionalnim pričama i inzistiraju na tragediji.
“Otvorite optimizam, otvorite hrabrost. Jeste li fighter? Ili se prepusšate i kapitulirate lako?”, zaključila je psihijatrica Vaništa Košuta.
Karmen Pužar
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
