Učenje (ni)je težak posao

Ako se neuspjeh odrazi kroz loše ocjene, dijete može jako patiti i izgubiti motiv za svaki školski rad. Kod manje djece tada se mogu javiti reaktivna stanja na polazak u školu kao što su mučnine, glavobolje, mokrenje u krevet, mucanje, povučenost i sl.

Učenje je najzabavnija igra u životu i to zna svako dijete dok ga u školi ne uvjere da je učenje težak i mukotrpan posao. Polaskom u školu od djeteta se očekuje da mnogo toga nauči ali mu rijetko kada objasne i kako učiti.

Često se polaskom u školu dijete po prvi puta susreće s neuspjehom. Školski je neuspjeh uvjetovan, kako sposobnostima djeteta, tako i okolnostima u kojima se ostvaruje. Ako se neuspjeh odrazi kroz loše ocjene, dijete može jako patiti i izgubiti motiv za svaki školski rad. Kod manje djece tada se mogu javiti reaktivna stanja na polazak u školu kao što su mučnine, glavobolje, mokrenje u krevet, mucanje, povučenost i sl. Stariji učenici češće postaju agresivni, neposlušni, bježe iz škole i razvijaju neprihvatljive oblike socijalnog ponašanja te se na taj način pokušavaju nametnuti okolini.

Školski neuspjeh najčešće potakne roditelja da potraži pomoć ili instrukcijama privremeno gasi vatru. Mora li biti tako?

Vjerujemo da svako dijete može biti uspješno i učiti ako ga se poučava u skladu s njegovim sklonostima. Svi ljudi ne uče na isti način. Poznavanje vlastitog stila učenja ključ je uspjeha, ne samo u školi, već i u životu.

Koliko ste puta rekli svom djetetu: “Idi u sobu i uči“? Tada ste ga poslali na određeno mjesto, ali je ostalo nejasno što točno tamo treba raditi. I tada ono može satima sjediti nad knjigom, a da se ne dogodi ništa jer se učenje ne odvija samo po sebi. U ranoj osnovnoškolskoj dobi djetetu treba pomoći u učenju, pokazati mu kako učiti, poučiti ga vještini učenja i otkriti stil njegova učenja.

Ključ uspješnog učenja je prepoznati “jake strane“ kod svog djeteta, poučiti ga kako da se u učenju osloni na njih, te otkriti njegov individualni stil učenja. Npr. djetetu koje je vizualni tip pri učenju će pomoći korištenje mentalnih mapa dok je djetetu koje je auditivni tip bolje glasno ponavljati ili mu čitati gradivo koje mora naučiti.

U Kabinetu Korneo kreirali smo program Pomoć u učenju kojem je zadatak otkriti stil učenja svakog pojedinca. On obuhvaća individualno određivanje primarnog stila učenja: vizualni, auditivni ili taktilno-kinestetički. Stil učenja ovisit će o osjetilima kojima dijete dominantno prima i obrađuje informacije. Sukladno stilu odabiru se materijali i tehnike koje će pomoći djetetu učiti, te se na taj način koriste jake strane djeteta u svladavanju slabih područja. Mjereći uspjeh, a ne neuspjeh, dijete stvara pozitivnu sliku o sebi i uvjerenje da je vrijedno i posebno.

Program je namijenjen:

• djeci slabijeg školskog uspjeha
• djeci sa specifičnim teškoćama u učenju.
• djeci koja od rane školske dobi žele ovladati tehnikama uspješnog učenja.