Narcizam je poremećaj koji je prije nešto više od 100 godina prvi puta opisao otac psihijatrije Sigmund Frojd inspiriran legendom o Narcisu, mitološkom junaku koji je bio zaljubljen u samog sebe.
U današnje vrijeme možemo reći da poimanje narcizma kao «naglašene ljubavi prema sebi» ne objašnjava kompleksnu psihološku prirodu ove ljudske osobine. Narcizam možemo promatrati kao dimenziju koja se kreće u rasponu od zdravog narcizma koji je u većoj ili manjoj mjeri prisutan kod svakoga od nas, do izraženijeg stupnja koji nalazimo u osnovi narcisoidnog poremećaja ličnosti.
- Zdravi narcizam možemo definirati kao sposobnost za dobru samoprocjenu i samoljublje, neovisno od mišljenja okoline.
- Patološki narcizam javlja se kao osjećaj pretjerane veličine i važnosti koji često prate narušeni interpersonalni odnosi.
Važno je biti svjestan da priroda poremećaja narcizma nije jednostavna i da su osjećaji grandioznog doživljavanja sebe zapravo prikrivanje osjećaja ranjivosti i povrijeđenosti koji čine njegovu suštinu. Narcizam se često identificira sa bahatosti i veličanjem sebe što ima negativne konotacije u društvu. Radi toga se njegovo prepoznavanje i liječenje doživljava sramotno i ljudi nerado prihvaćaju takvu dijagnozu. Noviji pristupi narcizmu naglašavaju da njegovu suštinu ne čine ove izvana lako uočljive osobine grandioznosti, već duboko ugroženo samopoštovanje i poremećaj u regulaciji emocija.
Razvoj narcizma
Razvojno gledano odmah na početku našeg života javlja se primarni narcizam, kada zadovoljavanje naših osnovnih potreba ovisi o sposobnosti njihovog prepoznavanja i osjetljivosti naše majke. Ova suptilna emocionalna i psihološka veza koja se stvara između djeteta i majke zapravo je osnova osjećaja privrženosti koji se prema novijim istraživanjima pokazao značajnim kod narcisoidnih poremećaja ličnosti.
Odrastanjem djeteta i razvojem identiteta stvaraju se nove okolnosti za razvoj narcizma koji poprima pretjerane dimenzije.
Stručnjaci se uglavnom slažu u konstataciji da do razvoja narcizma kao patološke osobine dolazi ispreplitanjem bioloških i psiholoških faktora u vidu predispozicija i temperamenta djeteta, uz presudan značaj djetetove okoline. Odgoj koji ne potiče samostalnost i ne razvija osjećaj samopoštovanja i sigurnosti u sebe često u djetetu stvara osjećaj neprihvaćenosti i odbačenosti. Roditelji koji pretjerano veličaju sposobnosti djeteta i ne doživljavaju ga kao cjelovitu ličnost svojim ponašanjem mogu potaknuti djetetov doživljaj nepotpunosti koje ono kasnije nadomješta idejom pretjerane veličine. Roditelji koji zlostavljaju svoju djecu na sličan način pridonose razvoju patološkog narcizma.
Simptomi narcizma kod djece
Narcizam kod djece prikazat ću kroz jedan klasičan primjer. Dijete osnovnoškolskog uzrasta, u pred pubertetu, slabijeg samopoštovanja, koje se teže izbori za sebe zbog naglašene sramežljivosti pokušava nadomjestiti svoje unutarnje osjećaje dokazivanjem sebe kroz školsko postignuće. U tom procesu dokazivanja dijete je izuzetno ranjivo i vrlo osjetljivo na povratne informacije koje dobije iz okoline, prije svega od svojih profesora. Ne prepoznavanje djetetovog truda i nespretno sročene povratne informacije koje potiču osjećaj srama mogu kod djeteta pojačati narcističku ranjivost i potaknuti njegovu pasivizaciju i gubitak ambicija. Nije neobično da narcisoidne osobe funkcioniraju na nivou ispod svojih sposobnosti.
Karakteristike narcisoidnih osoba i problemi koji ih muče
Narcizam kao patološka osobina može se manifestirati na otvoren i na prikriven način.
- Otvoren oblik lakše je prepoznati jer se manifestira kroz društveno ne podržavajuće oblike ponašanja poput nadmenosti, zapovjedničkog i osvetoljubivog ponašanja.
- Prikriven narcizam može ostati ne prepoznat i često se zamijeni sa drugim psihološkim problemima poput depresije. Ovaj oblik narcizma često uključuje duboke osjećaje srama, samokritičnost, osjećaje praznine i zavisti.
Narcisoidne osobe često osciliraju između ova dva oblika.
Karakteristike narcisoidnih osoba jednake su u današnje vrijeme kao i prije. U njihovoj osnovi iste su psihološke pojave i problemi. Ono što se čini drugačijim je odnos prema djeci koji često uključuje poruku nadomještanja ljubavi i privrženosti različitim materijalnim predmetima i privilegijama. Mnoga djeca danas mogu imati sve što požele, a nedostaje im pažnja i osjećaj važnosti. Dostupnost različitih oblika komunikacije i dokazivanja putem društvenih mreža i interneta može biti prava prilika za samodokazivanje i veličanje koje kompenzira osjećaj ranjivosti odbačenog selfa.
Terapija i liječenje narcizma
Pomoć osobama sa pojačanim narcizmom temelji se na dugotrajnoj psihoterapiji.
Narcisoidne osobe najčešće se obraćaju za pomoć kada se nalaze u fazi ranjivosti i emocionalne patnje, dok će se rjeđe obratiti kada su u fazi grandioznosti.
U terapijskom radu izmjenjuju se teme koje se odnose na sniženo samopoštovanje, osjećaj praznine, odbačenosti, srama … Na terapiju ih često dovedu narušeni interpersonalni odnosi, osjećaj neprihvaćenosti i neshvaćenosti od drugih ljudi, problemi u bliskim odnosima i u partnerskim odnosima.
Narcisoidne osobe u dubini sebe osjećaju veliku povrijeđenost i bol koju su često potakle neke važne osobe iz njihovog života. Da bi krenuli naprijed u svom osobnom razvoju trebaju osjetiti da ih prihvaćamo i razumijemo i trebaju oprostiti osobama koje su ih povrijedile. To im otvara put za neka nova iskustva u kojem nije potrebno dokazivati sebe kako bi se prikrila vlastita bol.
Foto: Shutterstock
