Svako dijete kroz odrastanje prolazi kroz različite faze koje su karakteristične po tipičnim ponašanjima i posebnim dječjim potrebama.
“Ah, to je samo faza. Nije važno, proći će je to ubrzo. Najbolje da ju ignoriraš i ubrzo će na to zaboraviti.“ Riječi su majke jedne djevojčice od 4 godine koja je svoje roditelje i blsiku okolinu svakodnevno obasipala tisućama pitanja.
U jednom dijelu majka je imala pravo – to je faza kroz koju djevojčica prolazi, no ignoriranje takvog ponašanja djetetu može poslati poruku kao da je neprihvaćeno i da njegovo mišljenje nije važno.
Različite faze odrastanja djeteta
Svako dijete kroz odrastanje prolazi kroz različite faze koje su karakteristične po tipičnim ponašanjima i posebnim dječjim potrebama. U fazama motoričkog razvoja djeca uče vještine upravljanja tijelom i savladavanja zadataka povezanih s razvojem motorike. Očekivano da djeca prohodaju između 13-15 mjeseca, oko 2. godine već mogu samostalno ići niz i uz stepenice, a fina i precizna motorika usavršava se tek u školskoj dobi.
Kognitivne faze označavaju stupanj razvoja dječjeg mozga i njegova shvaćanja svijeta, razvoj govora, percepcija vremena i slični kognitivni procesi.
No, djeca prolaze kroz faze socijalnog i emocionalnog razvoja. Kroz rani razvoj uče o sebi, svojim emocijama, tuđim emocijama, procjenjuju okolinu kao sigurnu ili nesigurnu, kao prihvaćajuću ili odbijajuću ili kao okolinu koja podržava njihov razvoj ili se pak treba ”boriti” za sebe. Tijekom svake faze kroz svoju kompetenciju u savladavanju određenih razvojnih zadataka i odnos s drugima između ostalog dijete pokušava odgovoriti na pitanja „Tko sam ja?“, „Kakvi su drugi oko mene?“, Je li svijet sigurno mjesto?“ te „Koja je moja uloga u svijetu?“. Kakve zaključke će o svijetu i svojoj ulozi u njemu dijete donijeti u ovim fazama ovisit će reakcija okoline i njegove osobne snage u uspješnom prolasku kroz ostale razvojne faze.
Roditelji su u tom procesu iznimno važni jer svojim ponašanjem pružaju odgovore na pitanja koje si dijete nesvjesno postavlja Često zaključci koji su doneseni u ranoj dobi utječu na kasnije ponašanje i naš pogled na svijet i sebe kao odrasle ljude stoga je jako važno pomoći djeci u prolasku kroz svaku od ovih faza.
Clarke i Dawson (1989) opisuju sedam faza socio-emocionalnog razvoja kroz brige koje ih u svakoj fazi muče:
Prva faza (rođenje do 6 mjeseci) – Je li u redu za mene da sam ovdje? Hoće li moje potrebe biti zbrinute? Roditelji mogu pomoći tako što će dosljedno odgovarati na dječiji plač te im pružati puno fizičkog kontakta
Druga faza (6 -18 mjeseci) – Je li sigurno da istražujem i isprobavam nove stvari? Mogu li vjerovati u ono što naučim? Roditelji djetetu trebaju osigurati sigurnu okolinu, za svako izgovoreno „Ne“ reći dva „Da“, zaštiti ga da se ne bi ozlijedilo, pružiti stimulativnu okolinu.
Treća faza (18 mjeseci-3. godine) – Je li u redu da naučim misliti svojom glavom? Roditelji bi se trebali suzdržati od pomaganja djetetu i davanju rješenja, poticati uzročno-posljedično razmišljanje, često ga pitati za njegovo mišljenje, prihvatiti ponašanje djeteta kada je pod utjecajem snažnih emocija i učiti ih opcije kako mogu te emocije na adekvatan način izraziti.
Četvrta faza (3.-6. godine) – Je li u redu za mene da budem tko jesam, sa svim mojim specifičnostima i sposobnostima? Je li za mene u redu procijeniti tuđe ponašanje i naučiti da svako ponašanje nosi određene posljedice? U ovom periodu jako je važno dosljednost u ponašanju roditelja prema djetetu. Poželjno je odgovarati na sva njegova pitanja, učiti o ljudskom tijelu i omogućiti mu da se osjeća zadovoljno kao dječak ili djevojčica. Suzdržati se od zadirkivanja ili posramljivanja djeteta. Također, roditelji mogu pohvaljivati dijete u konkretnoj situaciji uz objašnjenje zašto ga se pohvaljuje.
Peta faza (6. -12. godine) – Hoću li uspjeti razviti kompetenciju za savladavanje svih vještina potrebnih za život u mojoj kulturi? Omogućiti obaveze poput pospremanja igračaka, kuhinjskog stola i sl., pokazati povjerenje u dijete da je sposobno nositi se s životnim izazovima, poticati djetetov trud da stvari uči na svoj način, važno je pružiti istinite informacije o životu, svijetu i odnosima, stvoriti jasna pravila o tome tko je za što odgovoran.
Šesta faza (13.-19. godine) – Kako da postanem zasebna osoba sa svojim osobnim vrijednostima, a ipak da se uklopim u okolinu? Je li u redu za mene da budem nezavisna osoba, da poštujem svoju seksualnost i da budem odgovorna? U ovom periodu djeca se počinju ponašati kao male odrasle osobe te bi se roditelji trebali suzdržati od fizičkog kontakta s djetetom na koji su navikli te poštovati njihove granice
Sedma faza (odraslo doba) – Kako ću uravnotežiti moje potrebe za kompetencijom u poslu, intimnošću u privatnom životu i odvojenosti od drugih ljudi kao zasebna osoba? Kako ću balansirati potrebe za neovisnošću i pripadanjem?
Naravno svako dijete je drugačije stoga se i faze ponekad mogu pomaknuti koju godinu ranije ili kasnije, no važno ih je prepoznati, a zatim i adekvatno reagirati.
Foto: Shutterstock
