Danas je vrlo teško suzdržati se od svih iskušenja…
1960 godine, psiholog Walter Mischel, profesor na Stanfordskom sveučilištu, proveo je studiju pod nazivom ‘The Marshmallow Test’! ustvari to je bio niz testova koji su se provodili kroz period od 30 godina i rezultati za dotičnog gospodina su bili zapanjujući!
Naime, sam test se odvijao na način da su se djeca našla pred izborom, mogu pojesti sljezov kolačić (ili običan keks) odmah ili čekati 15 minuta za ‘veću nagradu’. Naravno većina djece je odmah pojela svoje slatko iskušenje ali bilo je i onih koji su uspjeli iskontrolirati svoj nagon. E sad, to samo po sebi nije nešto što bi nas začudilo, zar ne? Ono što je zanimljivo jest činjenica da su u ponovljenim studijama (1988 i 1990), znanstvenici otkrili da su ona djeca koja su uspjela iskontrolirati svoj nagon (sada već odrasli ljudi), generalno uspješnija u životu (mjereno prema SAT bodovima – nemam pojma što je to ali zvuči full kul), imaju veći stupanj obrazovanja, bolji BMI (body mass indeks) kao i bolje ‘bodove’ u nekim drugim ‘životnim testovima’ (izvor Wikipedia).
Kontrola nagona za hranom
Ako se malo bolje zamislimo nad rezultatima ovog testa, lako možemo zaključiti da je danas vrlo teško suzdržati se od svih iskušenja (mislim na prehranu) koja nam se serviraju iz dana u dan, te nije niti čudo da toliki broj ljudi ne može promijeniti svoje prehrambene navike na bolje! Ako bi ‘Marshmallow Test’ preslikali na naš današnji moderan život, shvatili bi da je to jedna te ista stvar! Naime, i mi danas imamo toliko ‘iskušenja’ i ‘lakih nagrada’ da se jednostavno ne želimo ‘suzdržati’ radi nekog većeg cilja/nagrade.
Sabotirate li sami sebe kada je u pitanju mršavljenje?
Ne, NEĆEMO poginuti ako ne jedemo jedan dan, ili ako se ne počastimo nekim sočnim kolačem, kebabom, pizzom ili nečim sličnim. Mi smo jednostavno, zbog svedostupnosti hrane/energije, razvili ‘impuls’ da ako vidimo nešto što nam je fino, naš mozak šalje informacije da bi baš bilo dobro da to završi u našem probavnom traktu. Ja sam to doživio maili milijun puta, pogotovo kada se lagano gladan vračam kući nakon treninga. Ne, mi nismo istinski gladni ali naš mozak reagira na sva ta primamljiva iskušenja i šalje nam ‘impuls’ – JEDI!
‘Kontrola’ tog nagona za hranom, u našem rječniku se zove POST i ne mora imati ono značenje koje nam svima prvo pada na pamet – religijsko/ne jedenje cijeli dan (iako niti to nije loša ideja). ‘Post’ u ovom terminu označuje apstinenciju od onog prvog, lažnog ‘impulsa’ kojeg osjetimo kada nam nešto fino zamiriše ili kada, par sati nakon što smo jeli, imamo potrebnu nešto ‘pregristi’. Sjetite se djece i nagrade koja im je obećana ako samo 15 minuta izdrže a da ne pojedu kolačić koji je stavljen pred njih! Iako puno ljudi povezuje post sa gubitkom kilograma i mršavljenjem, prava benefit kontrolirane apstinencije jest u tome da naučite kontrolirati svoje ‘impulse’ i preuzmete kontrolu u svoje ruke!
Puno sjedite i samo je pitanje dana kada će vas početi boljeti leđa… A što onda?
Jednom kada naučite kako kontrolirati ‘impulse’ za hranom, pridržavanje pravilne i regulirane prehrane postaje puno lakše, kao i usvajanje novih prehrambenih navika. A ako ste uspjeli iskontrolirati/korigirati prehranu, budite sigurni da ćete ove benefite prenijeti i na druge segmente vašeg života 🙂
Trbušnjaci nisu dobri za vaša leđa i to je istina, nažalost…
Foto: Shutterstock
