Rijetko koja bolest još uvijek izaziva toliki strah i društvenu izolaciju oboljelih kao AIDS.
Bolest koju uzrokuju retrovirusi HIV-1 i HIV-2 promijenila je mnoga imena, a danas je poznajemo pod imenom AIDS. Ime je zapravo akronim koji nam govori o naravi bolesti koju izaziva HIV. Naime, u trenutku kada HIV uđe u tijelo, on napada nekoliko vrsta stanica: stanice crijevnog epitela, te makrofage, dendritičke stanice, CD4+ Th1 limfocite i CD4+ Th2 limfocite. Posljednje četiri vrste stanica dio su našeg imunološkog sustava – sustava koji je zadužen za obranu našeg organizma od mikroorganizama kao što su bakterije, gljivice, virusi, ali i brojnih drugih opasnosti iz okoliša ili našeg vlastitog tijela.
Glavna meta ovog virusa su Th limfociti (T-helper ili T-pomagački limfociti) u kojima se HIV razmnožava. Kako je za otpuštanje novostvorenih virusa potrebno razaranje stanične membrane, svaki zaraženi Th limfocit naposlijetku biva uništen. AIDS, ili sindrom stečene imunodeficijencije, razvija se kada broj CD4+ stanica padne na 30 posto normalnog broja ovih stanica u organizmu, a karakterizira ga, kao što i samo ime kaže, nefunkcionalnost imunološkog sustava.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procijenila je 2007. godine da je na svijetu čak 33.2 milijuna ljudi sa HIV-om/AIDS-om, a svake se godine zabilježi 2.5 milijuna novih slučajeva. Od tih 2.5 milijuna novih slučajeva, više od 300.000 su djeca. Bez obzira na ove podatke, uz koje treba dodati i činjenicu da postoje indikacije da će se broj oboljelih i dalje povećavati – osobito u Africi, ljudi koji su zaraženi HIV-om, a posebno oni koji već boluju od AIDS-a, često su meta teške društvene osude, izolacije i prešutno proglašeni krivcima za svoje zdravstveno stanje, najčešće zbog straha i neznanja.
Joel Weisman
Takav pogled na ovu bolest povezan je uz njezino pojavljivanje u zapadnoj civilizaciji. Naime, iako postoje neki podaci o oboljelima u Africi iz 1950-ih, u “razvijenim zapadnim zemljama” AIDS je kao novu bolest prvi zapazio 1979. godine liječnik Joel Weisman iz Los Angelesa. On je uočio povećanje u broju mladih muškaraca oboljelih od bolesti sa simptomima nalik mononukleozi. Svi su patili od vrućice, gubili na težini, imali povećane limfne čvorove i pripadali homoseksualnoj zajednici.
Bolest se ubrzo proširila i među homoseksualnim muškarcima New Yorka, pa je do ožujka 1981. godine u bolnicama ovoga grada bilo osam oboljelih od Kaposijevog sarkoma, u kombinaciji s prije navedenim simptomima.
To je bilo vrlo neobično, jer je Kaposijev sarkom inače vrlo rijetka bolest, pa je prva pretpostavka bila da homoseksualnost na neki način povećava šansu za obolijevanjem od ove vrste tumora. Iste je godine Lawrence Alztman, medicinski korespondent za New York Times, objavio sažetak službenog izvještaja pod nazivom “Rijedak oblik raka zamijećen u 41 homoseksualca”. Taj “rijedak oblik raka” ubrzo je u javnosti i medijima dobio naziv “Gay cancer“.
No, bolest se u New Yorku krenula širiti i na heteroseksualno orijentirane muškarce i žene. Pojavili su se novi oblici iste bolesti koji su pogađali gotovo bez iznimke – ovisnike o drogama. Najugroženiji su bili ovisnici o heroinu. Kako bolest još uvijek nije imala svoje znanstveno ime, u medijima su je i dalje zvali “gay rakom”, “gay upalom pluća” i “gay kugom“, a pojavio se i prvi akronim: GRID (gay- related immune deficiency), u prijevodu – imunodeficijencija povezana s homoseksualnošću. Bez obzira na nedostatak pravog imena (ili viška nepravilnih), bolest je 1981. godine uzela maha i zabilježena je u čak 15 saveznih američkih država, te Haitiju i Danskoj.
Od početka 1982. godine, znanstvenici sa Sveučilišta u Miamiju zabilježili su još jednu rizičnu skupinu – Haićane. Znanstvenike i doktore osobito je zbunjivalo to što gotovo nitko od oboljelih Haićana (muškaraca i žena) nije bio homoseksualne orijentacije, niti ovisnik. Nesretan slučaj u kojemu je francuski geolog transfuzijom krvi dobio ovu “novu kugu”, pokazao je kako je zloćudna bolest na Haitiju bila prisutna i prije 1978. pa su Amerikanci uskoro počeli kriviti ilegalne useljenike s Haitija, njihovu nehigijenu, prljavu vodu, parazite, prostituiranje, biseksualnost, pa čak i Voodoo magiju za unos nove bolesti u SAD. Ovakva su istraživanja dovela do nove definicije rizičnih skupina pa je tako bolest postala popularno poznata pod imenom
“Bolest 4H“: Homoseksualaca, Haićana, ovisnika o Heroinu i Hemofiličara (ovo zadnje često je zamjenjivano s “Hookers” – prostitutkama). U javnosti je stvaran utisak da pošteni ljudi ne mogu oboljeti od takve bolesti te da su ugroženi samo pripadnici društvene margine, bilo zbog svoje seksualne orijentacije, etničkog podrijetla, ponašanja ili prirođenog defekta.
Ovakav stav da od nove bolesti obolijevaju samo “nepošteni” dodatno je pojačao čovjek pod imenom Geatan Dugas, poznat kao “nulti pacijent”. On je bio mlad i u doslovnom smislu fatalno zgodan zaposlenik zrakoplovne tvrtke Air Canada, homoseksualne orijentacije. Smatra se da je na brojnim putovanjima duž svoje zrakoplovne rute zarazio otprilike oko 250 partnera godišnje, pritom pojačavajući lažni dojam da AIDS napada samo homoseksualne muškarce. Iako su ga u studenom 1982. godine, kada mu je dijagnosticiran Kaposijev sarkom, liječnici upozorili da bi mogao predstavljati rizik za svoje buduće partnere, Dugas je odbio promijeniti svoj životni stil. Nastavio je neodgovoran seksualni život bez zaštite, samo ponekad obavijestivši partnera, i to riječima: “Ja imam ‘Gay rak’. Umrijet ću, a sada ćeš i ti”.
Svoju je osobnu osvetu za nepoštenu bolest na takav način provodio do smrti, 1984. godine, i danas se, na temelju epidemioloških istraživanja kojima se tragalo za zajedničkim seksualnim partnerima “prvog vala” zaraženih ljudi, smatra prvotnim internacionalnim prenositeljem virusa.
U isto vrijeme, dok je Dugas širio pandemiju “nove bolesti”, ova do tada svakako prozivana, ali još neimenovana bolest dobila je 1982. godine i svoje prvo znanstveno ime.
Odlučeno je da će njezin naziv biti rasno i seksualno neutralan akronim A.I.D.S. (Aquired Immune Deficiency Syndrome – Stečeni sindrom imunodeficijencije), koji je ubrzo skraćen u AIDS. No kako AIDS nije prikladno rješenje za sve jezične skupine, u Francuskoj je stvoren akronim SIDA (Syndrome d’imuno-Déficience Aquise), u Rusiji SPID, dok je u Kini bolest nazvana ‘ai zi’, što u doslovnom prijevodu znači “širi se ljubavlju”.
Kako god ga zvali, uz AIDS ostaju vezane duboko urezane predrasude potaknute neodgovornim ponašanjem nekolicine pojedinaca koje se odrazilo na cijeli svijet i ocrnilo obraz zajednica koje su se slučajno našle na prvom udaru bolesti. AIDS i danas, čak i nesvjesno nerijetko definiramo kao “Bolest Četiri H”. Stoga je važno razumjeti povijest nastanka takvih predrasuda, jer, iako postoje skupine koje se zbog svoje genetike, ponašanja ili siromaštva ugroženije, i za sve ostale vrijedi pravilo da je za zarazu dovoljan samo jedan trenutak mladenačke ludosti ili nepažnje. Pravu narav ove bolesti i retrovirusa koji ju uzrokuje najbolje je opisao Robert Gallo – čovjek koji je prvi otkrio ljudski retrovirus: “Priroda nikada nije u potpunosti pokorena. Ljudski virusi i njihov odnos sa ljudskom stanicom samo su jedan primjer te činjenice.”
_________________
Pojašnjenja pojmova:
Pandemija = Epidemija ogromnih razmjera
CD4+ stanice = stanice koje sadrže CD4 membransku molekulu (glikoprotein). Obično se ona nalazi na Th limfocitima i sudjeluje u aktivaciji limfocita T.
Th limfociti = T pomagački limfociti. Razlikujemo Th1 limfocite koji su protuupalne stanice koje aktiviraju staničnu imunost i Th2 stanice koje potiču imunost posredovanu protutijelima.
Imunodeficijencija = Bolest koja oštećuje imunosni sustav i koja je popraćena slabijom imunosnom reakcijom ili njezinim potpunim izostankom.
Kaposijev sarkom = Zloćudni tumor koji se sastoji od stanica koje inače formiraju krvne žile. Najčešće se razvija u koži ili sluznici usta, nosa ili anusa.
Izvor: Biologija.com.hr
