Oxfordski su veslači pomogli istraživačima dokučiti tajnu uspjeha grupnog vježbanja: prag boli dvanaestorice veslača bio je viši nakon grupnog treninga, za razliku od individualnog.
Zaključak je znanstvenika Instituta
za kognitivnu i evolucijsku antropologiju Sveučilišta u Oxfordu da sinkronizirano
vježbanje u grupi probija granice boli. U ovom slučaju izlučivanje endorfina
sličan je ekumenističkom zbližavanju koje se događa pri aktivnostima poput vjerskih
obreda ili plesa.
Svaki od 12 veslača ispitan je
četiri puta: veslali su 45 minuta na ergometru. Podijeljeni su u dvije grupe po
šest veslača, a preostala dva treninga su sami vježbali, bez prisutnosti
kolega. Nakon svakog treninga izmjeren im je prag boli jednostavnim testom. Istraživači
su izmjerili vrijeme koliko su veslači mogli podnijeti napuhan mjerač tlaka na
svojim rukama.
Studija je pokazala veliki pomak
u povećanju granice boli poslije obje vrste treninga, kao što je i očekivano,
no povećanje je bilo znatno veće nakon skupnog treninga, nego poslije
individualnog.
Budući da je sinkronizacija
ključ uspješnog natjecanja. rezultati upućuju kako je grupna sinkronizirana
aktivnost odgovorna za povećanje u izlučivanju velikih količina endorfina
prilikom jakih napora. Prema istraživanju, endorfini pomažu stvoriti osjećaj
prisnosti i imaju pozitivne učinke, što bi moglo naglasiti toplinu i osjećaj
bliskosti koju doživljavamo za vrijeme aktivnosti poput plesa, vjerskih obreda
ili sporta.
K. Horvat
