Tako se u jednom trenutku iz boksa do nas čuo zvuk nalik na trganje tkiva ili kao kad se alien (onaj opaki iz filma) rasteže, naravno sve popraćeno strahovitim vriskovima. Krv mi se sledila.
‘Kaj to tak zvuči?’ Onda sam k’o fol otišao na WC i usput bacio pogled u susjedni boks, a kad tamo – od aliena ni traga. Samo jedna trudnica koja teže podnosi bol i pritom nogama trga plahtu i najlon ispod sebe. Uh, ipak ćemo preživjeti! Sad mi se i porod učinio kao bajka.
Samo rađanje je čudo i jedan od najemotivnijih i najveličanstvenijih događaja u životu. Što bi filmski kritičari rekli: 5 zvjezdica, palac gore, obavezno pogledati!!! Čudo života koje se odvija tu pred tvojim očima. Znam, znam da se život začne dosta prije, ali nisi toga svjestan do trenutka dok ne vidiš novi život za koji si i sam zaslužan. U 9 mjeseci tol’ko se navikneš na povećani volumen svoje žene da ju jednostavno prestaneš doživljavati kao dvije osobe u jednom tijelu, već jednostavno kao puniju ženu.I onda odjednom iz nje izađe nešto živo. Slatko i dernjavo! Moje dijete! Ideeeeš. Konkretno, nakon tol’kog čekanja sve se odjednom počinje odvijati munjevito.
Doktor kaže: „Može, tiskajte!!“ Žena viče i stišće vam ruku do bola, babica nekaj prtlja tamo iza brda od trbuha i evo ga: slabašni plač i neko ljubičasto klupko! Zagrcnuo sam se. Normalno, odma’ krene dlakava muška suza, al’ se suzdržavam da me ljudi ne vide. Navijači ne plaču!!
