Dječji crtež je sredstvo komunikacije između djeteta i okoline. Ukoliko se ono iskoristi na pravilan način, dijete nas može uvesti u svoj tajanstveni svijet mašte, doživljaja i osjećaja.
Mnogi odrasli doživljavaju
dječji crtež kao obično škrabanje bez osobite vrijednosti. Međutim, kada
upoznamo psihološki razvoj djeteta, biti će nam jasno da su crtež i slika jedan
od najboljih medija neverbalne komunikacije s djetetom. Zbog još nedovoljno
razvijenog govornog aparata i siromašnog vokabulara, dijete u dobi od dvije do
pete-šeste godine, putem crteža može izraziti svoje aktualne osjećaje te
prijašnje iskustvo, želje, fantazije ili konflikte. Osim toga, dijete svojim
crtežom može bolje oslikati obiteljske odnose nego ijedan odrasli član obitelji.
Centralna figura na dječjem
crtežu obitelji najčešće predstavlja osobu koju dijete doživljava dominantnom.
Osoba koju prvo nacrta je moguće emocionalno najvažnija osoba, osoba koja ima
važan psihološki utjecaj. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima
veliki psihološki utjecaj na dijete. O obitelji djeteta govori nam i blizina
likova na crtežu. Ukoliko su udaljeni vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi
kontakti, ako se pak preklapaju vjerojatno se članovi obitelji jedni drugima
upliću život zbog čega svakom članu obitelji nedostaje individualnost. Kako se dijete razvija na
motoričkoj, emocionalnoj i spoznajnoj razini, usporedo se razvijaju i njegove
likovne sposobnosti.
Djeca obično počinju škrabati
oko 18. mjeseci i ta faza traje do 4.godine. To je prva faza prema Lowenfeldu
koja se naziva „faza samoizražvanja“. U ovoj dobi, djeca uživaju u
nekontroliranim potezima koji mogu biti tamni ili svijetli, ovisno o
karakteristikama ličnosti kod djeteta. To su crteži bez oblika i dijete koristi
čitavu ruku da bi napravilo pokret.
S vremenom, dijete uživa
ponavljajući kontrolirane poteze dolje-gore. U dobi oko 2. godine, dijete
počinje crtati zahtjevnije pokrete, linije, kutove i sl. Kružnim potezima
istražuje kako kontrolirati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime
svojoj „škrabotini“.
Prvi pokušaji crtanja
reprezentacijskih simbola počinju u dobi od 4. godine i nastavljaju se do
polaska u školu. Ova faza se naziva preshematska kojoj je osnovno obilježje
pojava kružne slike sa linijama koje mogu ukazivati na ljudsku ili životinjsku
figuru. Djeca crtaju ono što smatraju najvažnijim, nemaju osjećaj prostora i
objekti mogu biti prikazani po čitavom papiru. Korištenje boje je više
emocionalno nego logično. U ovoj fazi, dijete promatra druge kako crtaju i
sklono je oponašati njihove pokrete. Uglavnom, nacrtani likovi se ne razlikuju
po spolu, već nalikuju jedni na druge. Pri kraju ove faze, djeca posebnu pažnju
posvećuju detaljima u kojima se pojavljuju izobličenja i pretjerivanja. To je
zato jer je djetetu važnije konceptualno razumijevanje nego vizualni izgled.
Kako kreću u školu, osjećaj
prostora se razvija i dijete ulazi u shematsku fazu.
Dok
je dijete u fazi škrabanja, roditelj za poticanje njegovih likovnih sposobnosti
može pitati „kako si napravio ove točke“, „pokaži mi kako si držao ruku dok si
ovo crtao“, „Pogledaj kako su se sastavile ove crte, kako ova točka dodiruje
ovu drugu“ i sl. Kako se djetetu razvija mogućnost kontrole nacrtanog, nudite
djetetu različite materijale, različite debljine kista, te različite oblike i
veličine papire. Postupno možete komentare i razgovor usmjeravati na imenovanje
nacrtanog, odnosno povezivati predmete i nacrtane simbole pitanjima „pričaj mi
o tome što je tu nacrtano“. Kako dijete dalje sazrijeva, u dobi oko 4 i 5
godina, pohvalite njegov crtež, ako vam se zaista sviđa. Naglasite što vam se
točno sviđa na crtežu (npr. „sviđa mi se kako si nacrtao jabuku na drvetu“).
Primijetite da je danas duže crtao nego prethodni put, potražite sličnosti i kontraste
na crtežu: što je isto, što različito, što je veliko, što je malo, što je
tamno, što svjetlo itd.
Slobodnih
trenutaka za igru sa djetetom moderan čovjek ima vrlo malo. Uz kućanske
poslove, posao i ostale obaveze, roditelj rijetko ima priliku sjesti sa
djetetom i crtati s njim. No, dijete treba
upravo to i toga će se sjećati – kako se igrao s mamom i/ili tatom.
Stoga uživajte u crtanju s djetetom, ukoliko i sami imate umjetničku crtu. Ako
pak nemate umjetničke sposobnosti, ostavite ga da sam uživa u toj aktivnosti, a
kasnije pokušajte biti dio njegove mašte i njegovog svijeta prezentirane kroz
crtež.
Autorice teksta:
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
