Razvojem tehnologije (interneta, mobitela i slično) postali smo dostupniji, javniji, izloženiji. Mobitel nam je omogućio da u svakom trenutku budemo dostupni gdje god se nalazili. Internet i društvene mreže omogućile su da u svakom trenutku možemo zaviriti u nečiju intimu a da se pritom ne moramo ni vidjeti ni čuti. I dok je sam napredak neminovan i pozitivan, on ima i drugu stranu medalje.
Velik broj ljudi oduševljen je činjenicom da svakodnevno može svoje misli, intimu svoga doma i života općenito dijeliti s drugim ljudima. To je za njih jedan od načina dobivanja reakcija drugih ljudi, bez da su u zahtjevnom i gustom rasporedu morali odvojiti vrijeme koje možda ne bi imali da su dogovarali sastanke sa svakim pojedinačnim čovjekom uživo. Druga strana medalje su ljudi koji se, doduše prisutni na društvenim mrežama, zgrožavaju dijeljenja vlastite intime s velikim brojem ljudi i kojima nije jasno zašto bi netko opisivao svaki svoj korak, svaku svoju kretnju u privatnom životu. I dok iz perspektive prvih nema ništa sporno u tome da njihovi prijatelji, poznanici, pa čak i nepoznati ljudi znaju i prate što se svakodnevno dešava u njihovu životu, iz perspektive drugih takvi postupci su krajnje neshvatljivi i neprimjereni.
Normalno je da svatko od nas stvari doživljava na svoj način
Na sreću, nisam sudac i nemam namjeru procjenjivati čiji su postupci primjereni a čiji nisu, tko je u pravu a tko u krivu. Poanta ovog teksta je osvijestiti čitateljima kako smo svi različiti i kako ne postoje dva čovjeka na svijetu koja identično razmišljaju ili se ponašaju. Kako na nas utječe mnogo faktora – od genetike, odgoja pa sve do vanjskih utjecaja (kultura, iskustva, itd.), nije neobično da svatko od nas stvari doživljava na svoj način i na svijet gleda iz svog kutka gledišta. Ako sam introvert kojemu nije ugodno isticati se u grupi ljudi; ako su me roditelji učili da treba čuvati vlastitu intimu, da treba biti samozatajan; ako sam imala negativnih iskustva s objavljivanjem privatnih podataka – tada ću vrlo vjerojatno s krajnjim nerazumijevanjem reagirati na osobu koja voli (i to svakodnevno čini) javno objavljivati detalje iz privatnog života. S druge strane, ako sam ekstrovert koji voli biti okružen ljudima, kojemu su reakcije drugih ljudi važne; ako su mi roditelji prenosili poruku kako je lijepo uključiti druge ljude u svoj život (što je pojavom društvenih mreža postalo još lakše); u krajnjoj liniji ako volim pričati o onome što činim – tada mi moji postupci neće izgledati nimalo čudno ni neprikladno. Štoviše, bit će sasvim normalni i prirodni, bez ikakvih zlih namjera. No, hoće li se ove dvije krajnosti razumjeti? Najvjerojatnije neće.
Rekla bih da veliko bogatstvo ovoga svijeta leži u našim različitostima. Zamislite da smo svi jednaki, da svi jednako razmišljamo i ponašamo se: bi li ovaj svijet napredovao? Bi li svakoga dana negdje u svijetu nastao novi izum? Bismo li dolazili do novih spoznaja iz raznih istraživanja i područja? Bismo li ikada širili svoje poglede na svijet? Zasigurno ne bi. Jer bi svi mislili isto, svi bi imali iste (ne)sklonosti. Kada čujem stajališta različita od mojih ili uočim ponašanje koje značajno odudara od mojega, prvo pomislim kako meni to nikada ne bi palo na pamet. Potom me neka stajališta i ponašanja potaknu na razmišljanje; s nekima se ne slažem; neka smatram neprihvatljivima. No ono što nikada ne radim jest da ih osuđujem. Svatko ima svoj razlog (pa bio on vezan uz genetiku, odgoj, vanjske utjecaje ili nešto sasvim treće) i ja ga možda nikada neću saznati. Ali to nije ni bitno; bitno je da bez prosudbi i osuda nastavim dalje. Bitno je da shvatim da iz moje pozicije svijet izgleda ovako, a iz nečije druge pozicije možda izgleda sasvim drugačije. I to je u redu. Ne moramo svi isto vidjeti i razmišljati da bi živjeli u skladu – dovoljno je da poštujemo tuđe odluke, razmišljanja i ideje. Je li to uvijek jednostavno? Nije. No zato, na sreću, svatko od nas sa svakim danom ima priliku preispitati se, širiti svoje vidike i razvijati se kao osoba. Za to nam je potrebno samo malo dobre volje – a već samo čitanje ovog teksta je prvi korak ka tome.
Autor teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
