U želji za dokazivanjem i stvaranjem dodatne vrijednosti, zaboravljamo koliko ćemo to lakše postići kad smo odmorni i puni energije.
Internetski portali su puni različitih tekstova o tome kako biti maksimalno produktivan i uspješno upravljati svojim vremenom i ciljevima. Svako toliko možemo pronaći neki novi savjet ili saznati kakvu (jutarnju, večernju i/ili tjednu) rutinu koriste visoko uspješni pojedinci. Bez obzira na to jesu li na početku karijere i tek se trebaju dokazati, ili se već nalaze na vrlo visokim pozicijama i iza njih su brojna postignuća – svatko od njih dijeli vlastite tajne uspjeha. Uživam u čitanju takvih tekstova jer me često potaknu na nove uvide ili isprobavanje nečeg novog u vlastitoj rutini. Istodobno, čitajući te tekstove i promatrajući svijet oko sebe, sve češće mi kroz glavu prođe misao: “Zar smo se stvarno doveli do toga da se naša vrijednost mjeri u tome koliko smo bili produktivni ili, još gore, koliko sati smo radili?“
Ili radi ili vježba
Elon Musk nedavno je objavio da, iako postoje mjesta gdje je lakše raditi nego u Tesli, “nitko nije promijenio svijet radeći samo 40 sati tjedno“ i navodi da je za to potrebno najmanje 80, a optimalno 100 sati. Tom Bilyeu, američki poduzetnik, kaže da ako je budan, ili radi ili vježba.
Ovakav pristup radu ne vrijedi samo za američko poduzetništvo – razgovarajući s ljudima, i u privatnom i u poslovnom kontekstu, sve više mi se čini da je i kod nas postalo sasvim normalno raditi 10 sati dnevno, noću, vikendima ili na godišnjem odmoru. Štoviše, neki pojedinci su vrlo ponosni na količinu sati koje odrade te se rado hvale svojom marljivošću.
Čak i kada nisu fizički prisutni u uredu, redovito provjeravaju svoju e-mail poštu. U takvom svijetu, lako je uvjeriti se da je pogrešno izaći s posla u 17 sati, jer “svi ostaju duže“, ili u petak isključiti poslovni mobitel “jer što ako“? Jednako lako je povjerovati da je sasvim normalno redovito raditi 50, 60 sati tjedno. Istodobno, koliko je ovakav pristup radu dugoročno održiv?
Jednom davno, vrlo snažan drvosječa zaposlio se kod trgovca drvima koji mu je dao priliku da se dokaže. Radni uvjeti i plaća su bili odlični i drvosječa je bio odlučan u namjeri da bude što bolji. Prvi dan drvosječa je oborio 18 stabala. “Čestitam“, rekao mu je šef, “samo tako nastavi!“ Motiviran šefovom pohvalom, drvosječa se iz dana u dan sve više trudio, ali je iz dana u dan obarao sve manje drveća i uskoro je počeo obarati samo po 10 stabala dnevno. Potišten, otišao je do šefa da se ispriča što ga je razočarao, koji ga je na to upitao kad je zadnji put naoštrio svoju sjekiru. “Naoštrio? Nisam imao vremena za to. Bio sam zauzet pokušavajući oboriti što više stabala.”
Zašto zaboravljamo naoštriti sjekiru? Metafora s drvosječom i oštrenjem sjekire često se koristi kako bi se naglasila važnost stalnog usavršavanja za punu učinkovitost. Istodobno, čini mi se da se iz te jednadžbe prečesto izostavlja jedan od osnovnih preduvjeta za kvalitetan rad – redoviti odmor. Da, stalni razvoj je važan, ali je moguć samo ako si dopustimo uzeti vrijeme za sebe i uistinu se kvalitetno odmoriti. Iako volimo misliti da smo kreativniji i produktivniji ako puno radimo, istraživanja konzistentno pokazuju upravo suprotno – što više sati radimo, to smo manje zdravi i sve teže surađujemo s drugima, što narušava našu produktivnost.
Dodatno, u stanju preopterećenosti i umora, posao koji inače volimo prestaje biti zadovoljstvo i postaje stres i obveza. Međutim, prekovremeni sati i stalna zauzetost daju nam osjećaj da smo potrebni i važni, što pozitivno utječe na naše samopouzdanje. Također, ako radimo posao oko kojeg smo vrlo strastveni, ponekad može biti teško odvojiti se od onog što nas ispunjava. U želji za dokazivanjem i stvaranjem dodatne vrijednosti, zaboravljamo koliko ćemo to lakše postići jednom kad smo odmorni i puni energije i novih ideja.
Koliko uistinu uživate u svom poslu?
Posao jest i treba biti važan dio našeg života. Kroz posao se profesionalno ostvarujemo i kroz svoj rad pridonosimo zajednici. Upravo zato, pogrešno bi bilo nekome reći “Zaustavi se, nemoj toliko raditi!“ samo zato jer puno radi. Međutim, tajna dugoročne produktivnosti i zadovoljstva leži u tome da svako toliko zastanemo kako bismo sagledali koliko uistinu uživamo u onom što radimo te koliko smo uspješni u postizanju svega što nam je važno.
Ako tada otkrijete da se osjećate preopterećeno i da, u moru obveza, više ne znate čime se sve bavite i zašto; ili shvatite da ne stižete razvijati sebe i ono što radite jer jurite od zadatka do zadatka; ili jednostavno osvijestite da ste preumorni da biste uživali u svom poslu – onda je krajnje vrijeme da se zaustavite!
To je znak da ste propustili brinuti o sebi i da je vaš prvi sljedeći zadatak osigurati si kvalitetan odmor. Za nekog je to uživanje u dobroj knjizi u subotnje jutro, a za nekog večer puna smijeha provedena s dragim ljudima ili pak šetnja kroz prirodu. Što god odabrali, važno je da si redovite dopustite vrijeme za odmor i odmak od obaveza, kako bi se puni nove energije i entuzijazma vratili onom što radite za život. Život je uzbudljivo putovanje, prepuno prilika, ali i izazova. Da bismo na tom putovanju stvarno došli tamo gdje želimo, moramo biti dobro kako bismo mogli iskoristiti prilike i odgovoriti na izazove. Svaki trenutak odmora vodi vas korak bliže željenom cilju. Uživajte u svakom trenutku svog uzbudljivog putovanja zvanog život.
Tihana Cuzek, blog Iskra života, Centar Ramiro, www. ramiro.hr
Foto: Shutterstock
