Ljudima nije važna činjenica da je netko radio za dobrobit cijele skupine ili je zbog nesebične geste zadatak u ime cijeloga tima kvalitetnije odrađen.
Četiri odvojene studije koje su proveli
znanstvenici sa Sveučilišta Washington State otkrile su da nesebični ljudi koji
se, kad je riječ o podjeli radnih zadataka koje nitko ne voli ili su preteški,
prvi ponude, nisu pretjerano dragi ostalim kolegama na poslu jer time
postavljaju previsoke standarde i krše pravila igre.
Rad naslovljen “The Desire to Expel
Unselfish Members from the Group” objavio je Craig
Parks u časopisu Journal of Personality and Social Psychology,
u kojemu opisuje kako se ovaj fenomen želje za izbacivanjem nesebičnih
ljudi iz kolektiva odnosi na različite radne, volonterske i vojne
organizacije te neprofitne projekte.
Parks je, naime, otkrio da preuzimanjem težih i
ne tako omiljenih zadataka na poslu nesebični kolege, prema ocjeni drugih ljudi
u kolektivu, na taj način postavljaju previsoke standarde na poslu,
što rezultira lošijom percepcijom ostalih zaposlenika u budućnosti. Na ovakvo
se ponašanje također često gleda kao na kršenje pravila, a neki ljudi smatraju
i da iza nesebičnog ponašanja
stoje dodatni, zamaskirani motivi.
Pritom, čini se, ljudima nije važna činjenica da
je netko radio za dobrobit cijele skupine ili je zbog nesebične geste zadatak u
ime cijeloga tima kvalitetnije odrađen. “U tom slučaju fokusiramo se
na to da objektivno dobre stvari subjektivno vidimo kao loše”, napominje
Parks.
Sveukupno, četiri su studije pokazale da većina
ljudi u jednakoj mjeri ne voli raditi s dva nasuprotna ekstrema
– pohlepnim, arogantnim ljudima, te nesebičnim dobrovoljcima. Čini se da je ona
stara “radi samo onoliko koliko moraš” doista univerzalno
primjenjiva.
Više o studijama možete pronaći ovdje.
Izvor: Biologija.com.hr
