Pitanje čitateljice:
Molim Vas da mi napišete nešto o psihologiji agresivne djece. Nedavno smo svi svjedočili video snimci djevojčice iz Tuzle koju su brutalno pretukle vršnjakinje. Riječ je o djevojkama srednjoškolskog uzrasta i nevjerojatno je koliko je mržnje i agresije iskazano u tom činu. No to nije jedini slučaj. Stalno se nešto slično događa. Recite mi kako dolazi do te vrste agresivnog ponašanja? Koji su najčešći uzroci? Postoji li način da se to spriječi? Što mislite koje su adekvatne kazne u takvim slučajevima? Hvala na odgovoru!
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
U današnjem svijetu izgleda kao da je sve krcato agresivnošću. Kako to objasniti?
Riječi agresija i agresivnost su u širokoj upotrebi i znače više različitih stvari. Kolokvijalno se koristi kao sinonim za napad uopće. Agresiju doživljava zemlja u ratu, doživljava ju netko kad je ovako ili onako napadnut. Epitet agresivnosti može lako ponijeti i netko preglasan, dosadan pa i asertivan (samosvjestan i samopouzdan). Agresivnom ćemo nazvati i glazbu ili likovni izraz, dizajn i slično.
Agresivnost je ponašanje
U psihološkom smislu agresivnost je nasilno ljudsko ponašanje ili je to potencijal za agresivnim ponašanjem. Pojavljuje se kao tehnički termin pred više stoljeća i prvotno označava “neizazvan napad”. Kasnije ulazi u upotrebu u širem smislu, a koristi se često i kao inačica za ljutnju i napadačko ponašanje. Kod ljudi, i u životinjskom svijetu, prepoznajemo bar dvije vrste agresivnosti: onu impulzivnu (ili afektivnu, osvetničku, neprijateljsku) i onu instrumentalnu (usmjerenu cilju, ili predatorsku, bez afektivnog naboja). Kaže se da ih je u praksi često teško razlučiti, no jasno uočavamo razliku između napada uslijed snažnih afekata i napada kojeg čini vojnik u ratu kojem je društvo dalo legitimitet.
Porijeklo agresivnosti
Unatoč mnogim istraživanjima nije potpuno jasno porijeklo agresivnosti. Da li je ono naučeno, stečeno ponašanje ili je naslijeđeno, ovisno o genima? Genetski materijal dokazano utječe na njenu pojavu, vezan je uz ekspresiju velikog broja gena (a ne nekog specifičnog) sa slabim utjecajem, ali izgleda da na pojavu agresivnosti dominantno utječe iskustvo. Često možemo pratiti obrazac agresivnog ponašanja koji se stječe u vezi s traumatskim događajima, razvojnim frustracijama ili izloženosti tuđem agresivnom ponašanju u ranom djetinjstvu, i to uglavnom unutar obitelji. U kasnijim periodima – osobito adolescenciji – agresivno ponašanje pojedinca se dodatno “kultivira” i u široj zajednici. Jednom kad se uspostave obrasci agresivnog ponašanja ono postaje relativno stabilno u vremenu, dakle – ne mijenja se.
Agresija u nama
Tumačenja pojave agresivnosti u dinamici zbivanja unutar psihe je interesantno i pokazuje da je ona potrebna za preživljavanje individue i pojavljuje se u ovom ili onom obliku kao normalna pojava. Kako će se ti agresivni impulsi obraditi, u što pretvoriti i kamo će se usmjeriti, prema unutra ili prema vani, ovisi o stupnju razvoja kao i specifičnostima osobnosti. Mnogi su isticali ideju postojanja agresivnog nagona (nagon smrti, destrudo) koji ima svoju ulogu od rođenja, u različitim fazama razvoja i drukčiju pojavnost.
Agresija oko nas
Nije lako ustanoviti normalnost agresivnog ponašanja. Šire društvene i vjerske norme, razlike u lokalnim običajima, obiteljska kultura, kao i osobna povijest mogu biti presudne odrednice u prihvatljivosti izražavanja agresivnosti. Ono što će izazvati optužbu neprimjerenosti u jednom može biti dozvoljeno u drugom kontekstu ili društvu.
U modernom vremenu se spominje da su video igrice, Internet ili TV načini “poduke” koji vode agresivnom ponašanju mladih. Na ovom istom Internetu se dosta lako informirati i saznati da jedna istraživanja govore u prilog tezi da nasilne igrice potiču nasilje dok druge to jednako ozbiljno opovrgavaju. Osim samog sadržaja kojeg mladi naraštaji gledaju, izgleda je još važniji kontekst koji prati te sadržaje kao i količina vremena koja se pridaje takvim aktivnostima.
Za kraj, osobno mislim da nije lako argumentirano poduprijeti tezu da je danas više agresije koliko da se o njoj više zna i više smo usmjereni prepoznavati je oko nas!
