Profesorica Nina Režek Wilson s Tekstilno-tehnološkog fakulteta sjeća se da joj je prije više od dvadeset godina došla novinarka početnica koja joj je odmah rekla kako obožava modu, ali je ipak napisala suvisao tekst o živim lutkama koje su njeni učenici tada postavljali u izloge Name na Kvatriću.
Ja sam bila ta nadobudna početnica, koja se danas ne sjeća ni živih lutaka ni tog teksta, ali spremno priznaje da joj je strast prema modi ostala ako ne ista, a onda je i veća.
Štoviše, unatoč ozbiljnim godinama koji mi mogu rezervirati mjesto u pro age modnoj reviji (iako se nikada ne bih usudila nogom kročiti na modnu pistu) još imam životne planove u kojima je zapisano upisati (i završiti, naravno) postdiplomski iz modnog novinarstava. A sve vam to pričam kao uvod u maleni osvrt na nedano održani Dove fashion.hr, s uputom za upotrebu domaće mode i modnih revija kao takvih. Važno mi je stoga da shvatite da nisam od onih koji na revije idu kako bi zbog jačine medija u kojem rade sjedili u prvom redu, tračali slavne osobe (koje se također nalaze u prvom, ali novinarima suprotstavljenom redu) ili pak pisali samo o onome što se njima osobno sviđa. I odmah sam spremna podijeliti i jedan važan savjet za razumjevanje “tko je tko” u domaćem modnom svijetu – nikada ne vjerujte modnim kritičarima koji svisoka govore o sviđanju. To su oni koji istinski ne razumiju modu i koji se povode za nekim svojim kriterijama koji najčešće nemaju baš puno veze sa zdravom pameti, ni dobrim ukusom, a najlakše ćete ih prepoznati po činjenici da baš ništa ne znaju reći o dijelima kreatora koji su na bilo koji način drugačiji, ali će pohvaliti ono čemu publika najjače aplaudira. A naša vam je modna publika najglasnija kada na pisti ispadaju gole ženske grudi.
Na svu sreću Fashion.hr je, prvi puta u Zagrebu nakon što se brusio u Varaždinu i Zadru, uspio održati svoj visoki renome, kojim najavljuje borbu za najbolju modnu smotru u Hrvatskoj. U tri dana priuštili su nam pogled u ljeto 2010. kako ga vide neki do najboljih domaćih kreatora. Najzanimljivije je bilo područje avangardne mode koju neupućeni promatrači najčešće doživljavaju čudnom i nenosivom. Zato i te “komade” odjeće treba gledati izvan stajlinga koji živi za modnu pistu.
Naravno, ekipa je u staroj tvornici Zagrepčanka najburnije reagirala na modele koji spadaju u tzv. glamour. A to je ono što me, moram priznati, poprilično nervira, jer baš revije nakrcane večernjim i svečanim haljinama daju potpuno krivu sliku o našoj modnoj sceni. Slučajni došljak s Marsa pomislio bi da ovdje žive samo lude žene koje po cijele dana uokolo bauljaju u večernjim haljinama, što, priznat ćete nipošto nije tako. Rasčlaniti tu nevolju, odvelo bi nas zaista deleko, u ozbiljne ekonomske analize i tužnu (i dugu) priču o tome od čega žive domaći kreatori. No, svaka će vam žena priznati da lako reskira respektabilnu svotu novaca kada kupuje za neku posebnu prigodu, dok će za svakodnevicu najčešće posegnuti za nečim ala Zara. Ako se prepoznajete u toj slici znajte da sam i sama takve, ali baš zbog toga zagovaram modu kao modernu bajku za velike djevojčice. I uvijek ću birajući potpise izabrati domaće, jer naši kreatori nude modu koja nipošto ne zaostaje za svjetskim trendovima, već štoviše svakoj zainteresiranoj ženi pruža veću mogućnost gradnje osobnog stila što i jest najvažniji poučak svakog modnog pravila. Stoga kada vas put nanese na modnu reviju, najmanje je važno što kažu svi ostali. Uživajte, otvorena srca i u onome što osobno baš nikada ne biste odjenuli.
