Učestalost komplikacija iza kordocenteze se kreće između 0,7 i 2,8 posti, a prema nekim autorima u visokorizičnim trudnoćama fetalni gubitak raste i do 25 posto.
Posebice su visoke stope komplikacija u skupinama fetusa s duodenalno-inestinalnom atrezijom, fetalnim hidropsom, fetalnim ascitesom, hidrotoraksom, dakle u skupinama koje su i prije zahvata imale povećani rizik fetalnog lošeg ishoda. Najteža komplikacija kordocenteze je izravna smrt ploda kao posljedica zahvata, odnosno spontani pobačaj unutar tri tjedna od zahvata.
Najčešće komplikacije kordocenteze:
1. Fetalna bradikardija ili asistolija
2. Fetalna smrt
3. Prijevremeno prsnuće vodenjaka
4. Prijevremeni pobačaj-porođaj
5. Infekcije
6. Fetalno krvarenje (iskrvarenje) iz pupkovine
7. Fetomaternalna transfuzija
8. Tromboza ili hematom pupkovine
9. Abrupcija posteljice
10. Kontrakcije maternice
Najčešće komplikacije kordocenteze su fetalna bradikardija i krvarenje iz mjesta punkcije. Fetalna bradikardija je višetruk povećana kada se punktira arterija (21 posto), u odnosu na venu (3,4 posto). Punkcija umbilikalne arterije za 5-10 puta povećava rizik fetalne bradikardije. Kod prisustva oligoamnija veća je mogućnost punkcije fetalne arterije. Rizik fetalne bradikardije je viši u hipoksičnih fetusa, tako da se u plodova s intrauterinim zastojem u rastu pojavljuje u 17,2 posto, a u plodova s urednim rastom u 4,2 posto. Fetalne bradikardije su u pravilu reverzibilne, a ukoliko su protrahirane, nužno je učiniti hitan carski rez. Prema Daffosu i sur. krvarenje iz mjesta punkcije se nađe u 41posto trudnica, a u 80 posto traje kraće od jedne minute. Rizik komplikacije je ovisan o stupnju fetalne hipoksije, samoj tehnici izvođenja kordocenteze i iskustvu operatera te u onih operatera koji imaju 500 i više kordocenteza rizik komplikacija je ispod 1 posto.
Kordocenteza kao metoda prenatalne dijagnostike omogućuje nam točnu prenatalnu dijagnostiku kod niza bolesti, upotrebljava se za kariotipizaciju fetusa samo ukoliko smo zakasnili s metodama rane prenatalne dijagnostike ili smo u istih dobili nalaz mozaicizma, a ujedno je metoda izbora kod različitih postupaka fetalne terapije.
Iza invazivnih prenatalnih zahvata moramo provoditi prevenciju Rh izoimunizacije, a koja se provodi od 1968. godine. Intramuskularno/intravenski primjena anti D IgG unutar 72 h ili po nekim autorima i 9 do 14 dana od izlaganja Rh antigenu, može blokiranjem kontakta Rh-antigena sa imunokompetentnim stanicama majke spriječiti izoimunizaciju. Imunoprofilaksa se provodi samo protiv Rh D antigena.
