Počnimo biblijski – neka prva baci kamen ona koja nije bila
sa znatno starijem frajerom. Znatno neka bude granica od njegovih deset godina
u plusu. Zatim neka ga baci ona koja nikada nije okusila (u seksualnom smislu)
slasnu piletinu. Osobno sam sasvim sigurna da bi nakon iskrenih eliminacija
kamenom po mojoj glavi zamahnulo tek nekoliko žena. A i njih bi na taj potez
više od svega natjerala nervoza i frustracija, jer one nisu bile ni sa kim.
Ako odem korak dalje i postanem baš sasvim i do kraja bliska
s vama koji čitate ove redove spremno prizanjem da moje brojke govore: +19 (OK
bila sam jako, jako mlada, a on velika ljubav mog života, onakva kakva ti se
ako imaš sreće dogodi negdje na početku sticanja ljubavnih i inih iskustava), ali
i -6 (ne nije bio maloljetan, štoviše, ipak je to bilo nedavno, a barem donekle
poznajem zakone zemlje u kojoj živim i znam što je zakonski kažnjivo).
Iz svega
je zapravo jasno da pravila nema i da životna iskustva donose kojekave ljubavne
pa i seksualne brojalice. Ovog puta brojimo samo godine razlike među
partnerima, a kojom se drugom zgodom možemo pozabaviti i brojenjem ljudi
uključenih u jednu vezu, jer to nikada nije jednostavna matematika. Ima li
stoga smisla zaključivati naprečac i od razlike u godinama partnera stvarati
kojekakve teorije u plusu i minusu, pitanje je koja postavljam na temelju
osobnog iskustva gole kože.
Okolnosti mnogih života svedu se na to da ga
provedemo s vršnjacima. Treba, naravno priznati da su to veze koje ne dižu
“prašinu” ni u obiteljima, a ni šire, pa kao takve prođu neprimjećeno. No, zrelost, osobnost, šarm, seksualna moć i
privlačnost često s brojevima (godina) nemaju vezu. I zato se iza tog
pobrojavanja često kriju podosta licjemjerne namjere – i onih koji broje sebi i
onih koji broje drugima. Zašto ne priznati iskreno da kod starih macana koji
imaju mlade komade svijet prvenstveno žulja stanje njegovog novčanika, jer samo
si je tako može priuštiti. Ona je pak, znate i sami što, jer samo je zbog love
sa običnim starcem. Kada je on bogat, a ona željna svega tu bi se mogle izreći
mnogo gore stvari od brojanja godina, koje tada postaju najmanji kamečić u
cipeli društvene prihvaćenosti (ili običnosti, kako vam drago).
A što kada on nije bogat? Zar je to zaista
tako nemoguće u našem na samoposluživanje ljubavi okrutnom naviknutom svijetu?
P.S. Stvarno sam ponosna da vam je svima jasno o čemu je
riječ, ali ja nisam dva imena koja su na svačijim ustima ni spomenula
