Zar je imalo “duhovno” vrtiti se u začaranom krugu nejasnoće, dopuštati da nam dani uzaludno teku i svakim danom doživljavati sve veću razinu frustracije?
Jednom prilikom, razgovarao sam s kolegicom s faksa o duhovnosti te smo kroz razgovor nekako došli do teme posla i financija. Iako je bila prilično religiozna osoba – katolkinja koja je pridavala veliku važnost svojoj vjeri – u svojim molitvama ustručavala se tražiti savjete i odgovore na pitanja vezana za posao i financije. Smatrala je kako to nije “duhovno” te Boga ne bi trebalo gnjaviti s takvim pitanjima.
Njoj to jednostavno nije bila tema za razgovor s Bogom!
Zbog svoje prilične nesređenosti glede posla i financija, uslijed velikih briga i strahova koje je svakodnevno osjećala, u njezinom životu nije bilo mjesta za igru i radost. Aktivnosti koje su je istinski veselile odgađala je za bolje dane kada joj se “situacija” malo bolje posloži. Potajno se nadala da će se njezini poslovni i financijski problemi s vremenom sami po sebi riješiti.
Nekoliko godina nakon toga, opet sam je sreo te smo nakratko popričali. Već nakon kratkog razgovora bilo mi je jasno da nije promijenila svoj pogled na posao i financije te je i dalje živjela s istim problemima.
***
Mislim da vam je jasno da podjela na duhovna i neduhovna pitanja, kakvu je ona imala, postoji samo u njezinom umu. Za nju je, očito, bilo “duhovnije” biti očajna i frustrirana nego li zatražiti smjernice od svojeg unutarnjeg vodstva o praktičnim koracima koje bi mogla poduzeti kako bi riješila probleme koji je opterećuju.
Zar ne bi bilo smislenije da je od svoje unutarnje mudrosti zatražila osvještavanje uvjerenja i načina razmišljanja koji joj smetaju da se stabilizira i postigne veću jasnoću na polju posla i financija?
Zar je imalo “duhovno” vrtiti se u začaranom krugu nejasnoće, dopuštati da nam dani uzaludno teku i svakim danom doživljavati sve veću razinu frustracije?
Zar Bog želi da budete frustrirani glede bilo čega?
