Prije koji dan sudjelovala sam u raspravi na temu razlika u plaćenosti muškaraca i žena – tzv. gender pay gap.
Minsko je to polje na kojem se rađaju žustre polemike i među znanstvenicima različitih profila – ekonomistima, politolozima, sociolozima i psiholozima. U novije se vrijeme tako pojavilo viđenje da je gender pay gap ništa drugo do li mit nastao zahvaljujući namjernoj zloupotrebi matematike, a motiviranoj ideološkim svjetonazorima. No prije nego li objasnimo ovu argumentaciju, krenimo od nekih činjenica.
Znate li koje vještine razlikuju vrhunske od manje uspješnih menadžera?
Rascjep i dalje nije zatvoren
Činjenica broj jedan jest da iako se ta razlika smanjila, žene i dalje, diljem svijeta, zarađuju značajno manje od muškaraca. 50-ih godina 20. stoljeća žene u Americi su zarađivale u prosjeku 64.5 % primanja muškaraca, dok podaci iz 2011. govore da među radnicima koji su zaposleni na puno radno vrijeme žene zarađuju 75.7% primanja muškaraca.
Očito je dakle da je prirodna društvena evolucija pridonijela pozitivnoj promjeni, no rascjep i dalje nije zatvoren. Ako kao mjeru zarade ne uzmemo godišnja primanja, već satnicu, razlika i dalje postoji. Primjerice, u Velikoj Britaniji žene u prosjeku zarađuju 89.8 % satnice koju primaju muškarci.
Uzimajući u obzir ove stvarne podatke postavlja se pitanje: Koji je razlog tome? Suočavaju li se žene i dalje s nekom vrstom diskriminacije ili ovi podaci imaju neko drugo, više racionalno objašnjenje– objašnjenje koje potvrđuje da je rodni rascjep u plaćama zaista samo mit feminističke ideologije?
Može li narcizam nekada biti i zdrav?
Koliko u posao ulažu žene, a koliko muškarci?
U svom figurativnom značenju riječ „mit“ se odnosi na bajku, priču, izmišljotinu, odnosno nevjerodostojan prikaz nekih događaja. Prema nekim analitičarima dio priče koji je ovdje izmišljen jest ignoriranje faktora kao što su obrazovni izbori, broj radnih sati i godine iskustva, koji bitno razlikuju žene od muškarca.
Tako je poznato da muškarci mnogo češće biraju školovanja za zanimanja koja su danas najunosnija, kao što su inženjerstvo, prirodne znanosti, matematika i računarstvo. Žene pak češće biraju poslove koji su relativno nisko plaćeni kao što su poslovi u uslužnim zanimanjima, administrativni i uredski poslovi, pomoćni poslovi u zdravstvenoj skrbi ili poslovi u obrazovanju.
Zašto toliko teško priznajemo da smo u krivu?
Žene koje su majke, a posebice majke školske djece češće preferiraju kraće radno vrijeme nego li muškarci. Kanadski podaci pokazuju da među radnicima koji rade pola radnog vremena 20% žena kao razlog navodi obiteljske obaveze, dok je kod muškaraca taj postotak tek 3%. Ovi faktori čine tzv. „model ljudskog kapitala“ prema kojem žene i muškarci na tržište rada donose različito osobno ulaganje u smislu kvalifikacija, radnog iskustva i životnih vrijednosti te upravo ti faktori dovode do razlika u plaćama.
Drugim riječima, prema zagovornicima ovog modela, gender pay gap nije posljedica nikakve diskriminacije već različitih individualnih izbora koje donose žene i muškarci.
Porazna slika
Međutim, s obzirom da je doista točno da žene daleko rjeđe biraju visoko plaćena zanimanja, jasno je da je muške i ženske plaće opravdano uspoređivati jedino unutar istog zanimanja.
Kako medijski naslovi poput “Ima tri diplome i ne može naći posao” utječu na mlade?
Ako preuzmemo ovakav metodološki ispravan pristup, brojke osvjetljavaju poraznu sliku. Tako je 2011. godine Američki ured za radnu statistiku jasno pokazao da tek u tri od ukupno 100 obuhvaćenih zanimanja žene zarađuju jednako ili više nego njihovi muški kolege. Time objašnjenje rodnog rascijepa u plaćama koji se pripisuje različitim muškim i ženskim okupacijskim odabirima neslavno pada u vodu.
Čak i kada se u obzir uzmu i drugi faktori koji čine model ljudskog kapitala kao što je broj godina radnog iskustva, spremnost na prekovremeni rad ili odabir specijalizacije unutar struke, cjelokupni model, i to ovisno o zemlji i zanimanju, može objasniti maksimalno 50% rodnih razlika u plaćenosti (Grove i sur., 2010), dok su mnoga istraživanja ovog tipa uspjela objasniti tek oko 5 % razlika (npr., Machin i Puhani 2003). Ostatak objašnjenja očito i dalje leži negdje drugdje.
Slobodni izbori
Naposljetku bih se dotakla još jednog pitanja koje zapravo čini srž argumentacije zagovornika modela ljudskog kapitala, a to je pitanje slobodnih izbora.
Samopoštovanje ima puno više veze s razumom nego što mislite
Ovo naizgled filozofsko pitanje postaje sasvim prizemno ako ga postavimo drugačije – Donose li muškarci i žene obrazovne i karijerne izbore pod istim, jednako poštenim uvjetima? Ovdje nam u pomoć priskaču nalazi društvenih istraživanja koji jasno pokazuju da su još od djetinjstva djeca izložena porukama o različitim kognitivnim sposobnostima muškaraca i žena.
Roditelji tako i dalje vjeruju da su dječaci sposobniji za prirodoslovne predmete, a da će djevojčice biti manje uspješne u zanimanjima u kojima se traži matematika, prirodne i tehničke znanosti. Stoga nas ne treba čuditi podatak da već u najranijim razredima osnovne škole djeca također počinju zastupati rodne stereotipe, a iako do kraja srednje škole djevojčice prestižu dječake u uspješnosti u prirodoslovnim predmetima, i dalje same sebe procjenjuju manje kompetentnima u ovom području.
“Nemoj da vide da ti je teško” – kako nas igra “snažnih” čini slabima
Vjerovanje o vlastitoj kompetenciji je pak jedan od najvažniji motivacijskih faktora pri odabiru školovanja i karijere. Dakle, s obzirom na raširenost i ukorijenjenost ovakvih kulturalnih poruka postavlja se pitanje koliko su edukacijski i okupacijski izbori žena uistinu proizvod slobodne volje, a koliko produkt ograničenja nametnutih rodnom ulogom?
Iako je društvo po pitanjima ekonomske jednakosti muškaraca i žena napredovalo, podaci nam govore da je pred nama još mnogo posla. Mijenjanje obrazovnog sustava, podizanje svijesti o negativnom utjecaju rodno-uvjetovanih poruka u obitelji, školi i medijima te uvođenje family-friendly politika na radna mjesta, svakako čine veliki dio toga posla za kojeg smo svi pojedinačno odgovorni.
Svakodnevno balansiranje između ˝moram˝i ˝želim˝
Foto: Shutterstock
