Većina članaka o pretilosti (smijete reći i debljini) započinje statističkim podatkom o udjelu stanovništva s prekomjernom tjelesnom masom. Ja ću iznošenje tog podatka preskočiti i zapitati se zašto je to tako, zašto smo pretili?
Jedni vjeruju da je uzrok u mastima. Drugi ne znaju bolje nego optužiti ugljikohidrate. Trećima je fora osuditi šećer. Samo onaj procesirani, naravno. Ali svaki od tih razloga promašuje loptu.
Nutrifobija – strah od zdrave prehrane
Zašto se debljamo?
Pretili smo jer jedemo previše. Odnosno, unosimo više energije nego što je trošimo, zbog čega se ista u našem tijelu nakuplja u obliku masnoga tkiva. Za to sami po sebi nisu odgovorni niti ugljikohidrati, niti masti, već ukupni kalorijski unos koji dolazi iz oba izvora, kao i proteina, pa i alkohola. Drugim riječima, ne debljaju ni ugljikohidrati, ni masti, ni proteini, niti alkohol, iako se pojedinac može, uvjetno rečeno, udebljati od svega, u teoriji i od blitve.
Činjenica stoji da je lakše udebljati se od jednih namirnica nego od drugih jer ih je lakše pojesti više, bilo iz razloga što ne zasićuju dovoljno, ili su preukusne da ih na vrijeme prestanemo jesti. Međutim, to ne znači da iste debljaju.
Zašto jedemo previše?
Prvenstveno zato što smo za to programirani. Naša su tijela evoluirala u vječnom nedostatku hrane. Donedavno, hrana je bila teško dostupni resurs. Shodno tome, evolucijom su opstali oni pripadnici ljudske vrste koji su imali takav apetit da bi, kad bi na hranu naišli, pojeli više nego što im treba, kako bi spremili zalihe za vrlo vjerojatno skoro ponovno gladovanje.
Neprirodnom prehranom do zdravlja
Naravno, sama predispozicija za određeno stanje nije dovoljna da se isto i realizira. Druga esencijalna komponenta jednadžbe jest okruženje. Ako je spomenuta predispozicija plodno tlo, moderni svijet, savršeno je sjeme iz kojega izrasta pretilost kakvu danas u tolikoj mjeri vidimo. A moderni svijet uključuje obilje, svedosutpnost, neizmjernu raznolikost hrane i okuse kojima je gotovo nemoguće reći ne.
Zlobnici koji su uspješno preboljeli teoriju da ijedan od makronutrijenata izravno deblja, ovdje će okrenuti priču tvrdeći kako su upravo isti ipak krivci što jedemo previše. Međutim, svaki takav pokušaj pada u vodu kad se zapitamo koliko ljudi poznajemo koji su se udebljali jedući šećer na žlicu ili ulje na čašu. Ili uopće neukusnu hranu.
Pored činjenice da smo programirani jesti previše ukusne hrane koja je i više nego dostupna, treba voditi računa i o činjenici da ne jedemo samo zato što smo gladni.
Jedemo i dok se družimo. Jedemo i kao odgovor na emocije. Kad tugujemo, kad slavimo. Pa i kad nam je dosadno. Iako će mnogi takva ponašanja osuditi, ja ih smatram ljudskima te kao takvim dobrim dijelom neizbježnim i puno uspješnijom smatram strategiju redukcije nego potpune inhibicije.
Kako pretilosti stati na kraj?
Treba biti svjestan da to nikada nećemo moći u potpunosti učiniti zbog snažnih temelja koje ista ima u ljudskoj prirodi. Međutim, upravo ljudskijim metodama, naglašavajući važnost prevencije ispred sanacije, te pristupajući rješenju problema na društvenoj, ali još i više na individualnoj razini, smatram da se mogu postići rezultati značajno bolji od onih koje trenutno (ne) vidimo.
Koji je vaš problem sa šećerom?
Kad govorim o ljudskijim metodama u kontekstu prevencije pretilosti, govorim o nepotrebnosti bježanja od ugljikohidrata, brojanja zrna riže na tanjuru ili izbjegavanju slatkiša u svrhu očuvanja linije. Kad govorim o ljudskijim metodama u kontekstu sanacije, odnosno „liječenja“ pretilosti, govorim o nepotrebnosti znanstveno-fantastičnih dijeta i/ili onih čija je cijena gubitak zdravog razuma, a kamoli zdravog odnosa prema hrani, te izostanku osuđivanja od strane društva.
Zašto su nam potrebni nutricionisti?
Kad govorim o pristupanju rješenju problema na individualnoj, prije nego na društvenoj razini, govorim o važnosti javnih programa prevencije pretilosti, uključujući između mnogih drugih ideja npr. Onu izmještanja restorana brze hrane iz bliže okolice škola. Ali ispred toga naglašavam važnost individualiziranog pristupa tretmanu pretilosti, koji se postiže suradnjom s nutricionistom.
Višak kilograma nije uvijek jednostavno rješiv problem. Neke su predispozicije iznimno snažne, a neke je navike teško prekinuti. Međutim, to ne znači da ne biste trebali pokušati. U tome vam i bolje nego što biste očekivali može pomoći nutricionist. Ne zaboravite, višak kilograma nije samo estetski, već i ozbiljan zdravstveni problem.
Kokosovo ulje i drugi prehrambeni mitovi
Foto: Shutterstock
