Promjene raspoloženja nakon poroda nisu uvijek samo „baby blues“. Saznajte kako razlikovati prolaznu tugu od postporođajne depresije i koji znakovi zahtijevaju pomoć.
Dolazak bebe na svijet velika je životna promjena koja sa sobom donosi brojne emocije, ali i fizički i psihički napor. Iako se nakon poroda mnoge žene osjećaju plačljivo, tjeskobno ili preopterećeno, važno je znati kada su takve promjene dio uobičajene prilagodbe, a kada mogu biti znak ozbiljnijeg problema.
Postporođajna depresija jedan je od poremećaja raspoloženja koji se može pojaviti u tjednima i mjesecima nakon poroda. Procjenjuje se da zahvaća oko 10 do 20 posto majki tijekom prve godine nakon poroda, a dio slučajeva ostaje neprepoznat i neliječen.
Problem dodatno može otežati činjenica da se od majke često očekuje da nakon rođenja djeteta bude sretna i ispunjena. Zbog toga neke žene svoje osjećaje doživljavaju kao znak da su „zakazale“ kao majke, osjećaju sram ili krivnju i ne traže pomoć. Upravo zato važno je znati prepoznati znakove postporođajne depresije i razlikovati ih od prolaznih promjena raspoloženja.
Kako prepoznati postporođajnu depresiju?
Simptomi se mogu razlikovati od žene do žene, ali postporođajna depresija najčešće uključuje trajno sniženo raspoloženje, tugu, tjeskobu, razdražljivost i osjećaj iscrpljenosti. Žena može imati poteškoća s koncentracijom i donošenjem odluka, promjene apetita ili spavanja te osjećaj krivnje, bezvrijednosti ili bezizlaznosti.
Jedan od važnih znakova je i gubitak interesa za stvari u kojima je žena prije uživala, kao i povlačenje od obitelji i prijatelja. Može se pojaviti i osjećaj da se majka teško povezuje s bebom ili da nije sposobna uživati u majčinstvu onako kako je očekivala.
Važno je obratiti pozornost na trajanje i intenzitet simptoma. Postporođajna depresija nije samo nekoliko loših dana. Riječ je o stanju koje može značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje, odnose i sposobnost brige o sebi i djetetu. Ako se simptomi ne povlače ili postaju sve izraženiji, potrebno je razgovarati sa zdravstvenim djelatnikom.
Nije isto što i „baby blues“
Baby blues vrlo je čest nakon poroda i prema nekim procjenama pogađa čak do 80 posto žena. Hormonalne promjene, neispavanost, fizički oporavak i velika životna promjena mogu dovesti do plačljivosti, tjeskobe, straha, razdražljivosti i osjećaja preopterećenosti.
Primjerice, žena može brinuti o tome hoće li biti dobra majka, teško se opustiti uz dijete ili imati problema sa spavanjem čak i kada beba spava.
Takvi su osjećaji često dio normalne prilagodbe na roditeljstvo i baby blues se u pravilu povlači unutar nekoliko dana, odnosno najkasnije oko dva tjedna nakon poroda. Postporođajna depresija je intenzivnija, traje dulje i značajnije utječe na svakodnevni život.
Zato nije dobro jednostavno pretpostaviti da će se sve „samo od sebe srediti“ ako se žena i nakon tog razdoblja osjeća izrazito loše.
Koje žene imaju veći rizik?
Postporođajna depresija može se pojaviti i kod žene koja prije trudnoće nije imala psihičkih poteškoća. Ipak, određeni čimbenici mogu povećati rizik.
Među njima su prethodne epizode depresije ili anksioznosti, nedostatak socijalne podrške, problemi u obiteljskim odnosima, financijske teškoće, komplikacije tijekom trudnoće ili poroda, druge bolesti majke ili članova obitelji te višestruka trudnoća. Veći rizik može postojati i kada je trudnoća bila neželjena ili kada žena nema dovoljnu podršku partnera i okoline.
Važno je ipak naglasiti da odsutnost čimbenika rizika ne znači da se postporođajna depresija ne može pojaviti.
Kada je potrebna hitna pomoć?
Posebnu pozornost treba obratiti na simptome koji mogu upućivati na postporođajnu psihozu. Za razliku od postporođajne depresije, riječ je o rijetkom, ali hitnom psihijatrijskom stanju koje zahtijeva neodgodivu liječničku pomoć.
Znakovi upozorenja uključuju:
- halucinacije ili sumanute ideje
- paranoidne interpretacije stvarnosti
- izrazite i nagle promjene raspoloženja
- tešku nesanicu
- nekontrolirane ili nametljive misli
- misli o samoubojstvu ili samoozljeđivanju
- misli o tome da se naudi bebi
- nemogućnost brige za sebe ili dijete.
Postporođajna psihoza može nastupiti vrlo naglo, od nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon poroda, i smatra se hitnim psihijatrijskim stanjem.
Ako se pojave halucinacije, gubitak kontakta sa stvarnošću ili misli o ozljeđivanju sebe ili bebe, ne treba čekati da simptomi prođu, nego odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Kako se postporođajna depresija dijagnosticira?
Dijagnoza se temelji na razgovoru i kliničkoj procjeni. Liječnik će uzeti podatke o simptomima, njihovom trajanju, ranijim psihičkim poteškoćama i drugim okolnostima koje mogu biti važne. Mogu se koristiti i standardizirani upitnici, poput Edinburške ljestvice postnatalne depresije (EPDS), dok se po potrebi provode dodatne pretrage kako bi se isključili drugi zdravstveni problemi koji mogu imati slične simptome.
Postporođajna depresija se liječi
Liječenje ovisi o težini simptoma i okolnostima svake žene. Može uključivati psihoterapiju, primjerice kognitivno-bihevioralnu ili interpersonalnu terapiju, a kod težih simptoma mogu se uvesti i lijekovi.
Antidepresivi su među lijekovima koji se najčešće koriste u liječenju postporođajne depresije. Odluku o terapiji donosi liječnik, uzimajući u obzir zdravstveno stanje žene, težinu simptoma, prethodno iskustvo s lijekovima i druge okolnosti. Kod žena koje doje posebno se procjenjuju koristi liječenja i mogući rizici za dijete.
Kod postporođajne psihoze potrebno je hitno liječenje i intenzivno praćenje majke i djeteta, a terapija može uključivati i antipsihotike. Uz stručnu pomoć mogu biti korisne i promjene životnih navika, dovoljno odmora kada je moguće, zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, tehnike opuštanja te podrška obitelji i drugih majki koje prolaze kroz slična iskustva.
Važno je potražiti pomoć bez osjećaja krivnje
Postporođajna depresija ne znači da je žena loša majka niti da ne voli svoje dijete. Upravo suprotno, prepoznavanje problema i traženje pomoći važni su za dobrobit majke, djeteta i cijele obitelji.
Neliječena depresija može otežati povezivanje majke i djeteta, povećati stres unutar obitelji i povećati rizik od dugotrajnijih psihičkih poteškoća. Rana dijagnoza i liječenje povezani su s boljim ishodima.
O ovoj temi važno je govoriti otvoreno jer stigma i osjećaj srama mogu biti jedan od razloga zbog kojih žene svoje probleme skrivaju i odgađaju traženje pomoći. Podrška partnera, obitelji i prijatelja može imati važnu ulogu u tome da žena prepozna da joj je pomoć potrebna.
I ne treba zaboraviti da se poteškoće nakon rođenja djeteta mogu pojaviti i kod očeva. Različiti oblici straha, odgovornosti, financijskih briga, gubitka slobode i drugih promjena mogu utjecati i na njihovo mentalno zdravlje.
Ako se nakon poroda tuga, tjeskoba, bezvoljnost ili osjećaj krivnje ne povlače, nego postaju sve izraženiji, važno je razgovarati s liječnikom. A kod misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju bebe, halucinacija ili gubitka kontakta sa stvarnošću potrebna je hitna pomoć.
(Ordinacija.hr)
