Tekućinska biopsija analizira fragmente tumorske DNK u krvi, pomaže liječnicima u odabiru ciljane terapije, a u budućnosti bi mogla omogućiti i ranije otkrivanje povratka raka pluća.
Rak pluća nemalih stanica najčešći je oblik raka pluća, a sve veći broj istraživanja upućuje na to da bi jedan od važnih alata u njegovu liječenju mogla postati takozvana tekućinska biopsija (liquid biopsy). Riječ je o pretrazi kojom se iz uzorka krvi analiziraju sitni fragmenti tumorske DNK. Na taj način liječnici mogu dobiti informacije o genetskim promjenama tumora, odabrati ciljanu terapiju, a potencijalno i ranije prepoznati znakove povratka bolesti.
Iako ova metoda još nije dio rutinske kliničke prakse, u Hrvatskoj se već provodi u Nacionalnom laboratoriju za gensko profiliranje tumora KBC-a Zagreb.
Analiza krvi pomaže u odabiru ciljane terapije
Kako za 24sata objašnjava akademik Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za plućne bolesti KBC-a Zagreb, za razliku od klasične biopsije, kod koje se uzima uzorak tumorskog tkiva, tekućinska biopsija temelji se na analizi fragmenata DNK koje tumorske stanice otpuštaju u krvotok.
– Nitko u svijetu tekućinsku biopsiju još nije uveo u redoviti dio liječenja, ali to bi se moglo dogoditi u sljedećih godinu ili dvije. Potrebno je još istraživanja jer je riječ o vrlo skupoj i kompleksnoj pretrazi koja ima i određena ograničenja. Vjerojatnost pronalaska tumorske DNK u krvi trenutačno je oko 60 posto, što znači da kod približno 40 posto pacijenata pretraga ne daje rezultat. Taj bi udio trebalo povećati na barem 80 posto kako bi metoda imala veću kliničku vrijednost – ističe akademik Samaržija.
U KBC-u Zagreb pretragu već provode u sklopu istraživačkih projekata, osobito kada je potrebno utvrditi postoje li genske promjene za koje su dostupni ciljani lijekovi. Na temelju dobivenih rezultata liječnici mogu odabrati terapiju usmjerenu upravo na određene molekularne karakteristike tumora.
Trenutačno je dostupno 12 vrsta ciljanih lijekova, a njihov se broj i spektar primjene postupno šire. Budući da tumori s vremenom mogu razviti nove mutacije i postati otporni na terapiju, gensko profiliranje ponekad je potrebno ponoviti kako bi se utvrdilo koja bi sljedeća terapija mogla biti učinkovita.
– Precizno znamo gensku strukturu tumora i prema tome možemo odabrati ciljani lijek. On može djelovati nekoliko godina, no tumor u međuvremenu može mutirati. Tada ponovno tražimo novu mutaciju, radimo analizu i pacijentu određujemo drugi lijek koji djeluje upravo na tu promjenu – objašnjava Samaržija.
Dodaje kako bi u budućnosti analizu uzoraka krvi mogla znatno ubrzati i umjetna inteligencija. Očekuje da bi se gensko profiliranje tumora iz malog uzorka krvi za nekoliko godina moglo automatizirati.
Može li pretraga otkriti povratak raka prije CT-a?
Jedna od najvažnijih mogućih primjena tekućinske biopsije jest praćenje pacijenata nakon operacije raka pluća. Naime, otkrivanje tumorske DNK u krvi moglo bi liječnicima pokazati postoje li znakovi da je dio bolesti još prisutan u organizmu i postoji li povećan rizik od njezina povratka.
Takav bi nalaz mogao pomoći u odluci o daljnjem praćenju pacijenta, učestalosti kontrolnih pregleda, dodatnom liječenju ili uključivanju u klinička ispitivanja. Posebno je važno što bi se molekularni znakovi povratka bolesti potencijalno mogli otkriti prije nego što tumor postane vidljiv na slikovnim pretragama, poput CT-a.
Ipak, pozitivan rezultat ne bi automatski značio da pacijent mora započeti dodatno liječenje. Liječnici bi ga trebali procijeniti zajedno s drugim nalazima, kliničkom slikom te mogućim koristima i rizicima terapije.
S druge strane, negativan nalaz mogao bi u određenim okolnostima pomoći u izbjegavanju nepotrebnog dodatnog liječenja. No tekućinska biopsija zasad ne može zamijeniti postojeće dijagnostičke metode i redovite kontrole. Ključno je pitanje na koje buduća istraživanja trebaju odgovoriti omogućuje li ranije otkrivanje tumorske DNK i raniji početak liječenja u konačnici dulje preživljenje pacijenata.
Istražuju se i testovi iz sline i urina
Tekućinska biopsija nije jedini pristup u kojem se za otkrivanje tumorskih promjena analiziraju tjelesne tekućine. Znanstvenici istražuju i mogućnosti ranog otkrivanja različitih vrsta raka analizom sline i urina. Takve su metode uglavnom još u fazi istraživanja i zasad ne mogu zamijeniti standardne dijagnostičke postupke.
Kod nekih karcinoma probavnog sustava istražuje se mogućnost otkrivanja bolesti analizom oralnog mikrobioma, odnosno mikroorganizama prisutnih u usnoj šupljini. Razvijaju se i testovi iz urina koji bi mogli pomoći u otkrivanju raka mokraćnog mjehura, bubrega i prostate.
Potencijal ovakvih metoda leži u tome što bi mogle omogućiti jednostavnije, manje invazivno i, s daljnjim razvojem tehnologije, dostupnije testiranje. Ipak, za njihovu širu primjenu potrebno je potvrditi pouzdanost i kliničku vrijednost u velikim istraživanjima.
U budućnosti bi se rak mogao otkrivati sve ranije
Da se medicina sve više približava preciznijem i jednostavnijem otkrivanju tumorskih promjena, ističe i prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, profesor kliničke onkologije i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva.
Objašnjava kako se u tjelesnim tekućinama traže sitni fragmenti DNK koji potječu od raspadnutih tumorskih stanica. Nekada je za njihovo otkrivanje bila potrebna veća količina tumorskog materijala, što je otežavalo detekciju kod malih tumora. Razvojem tehnologije moguće je prepoznati sve manje fragmente, čime se otvaraju nove mogućnosti za raniju dijagnostiku.
– Genetika jest Božji jezik, a mi smo trenutačno na razini trogodišnjaka u razumijevanju tog jezika. No svakodnevno napredujemo i sve je jeftinije, preciznije i uz manje materijala moguće otkriti različite genske specifičnosti i rak u što ranijoj fazi – kaže Vrdoljak.
Prema njegovim riječima, u budućnosti bi takve pretrage mogle postati važna nadopuna postojećim metodama probira i dijagnostike.
– Kroz deset ili 15 godina možda ćemo uz mamografiju i ultrazvuk raditi i biopsiju krvi. Time bi se povećala preciznost ranog otkrivanja bolesti, a to bi moglo pridonijeti i uspješnijem liječenju – zaključuje Vrdoljak.
(Ordinacija.hr)
