Predaja mladenke od strane oca u početku je značila poslovnu transakciju dok se vjenčani prsten nosio na lijevoj ruci jer je bliže srcu.
Vjenčani običaji, kojih se mnogi parovi pridržavaju, a koje povezujemo s
ljubavlju, prijateljstvom i zabavom – zapravo imaju praktične korijene. Znate li otkuda
potječu neki od najčešćih vjenčanih običaja?
Saznajte u nastavku!
Najava vjenčanja
Ovaj običaj, koji se do današnjih dana zadržao u zapadnim zemljama, zahtijevao je od para službenu, pisanu najavu vjenčanja. Cilj ovakve najave bio
je uvjeriti se da mladenci nisu – u rodu.
Otac predaje mladenku
Vjenčanja su nekada bila poslovne transakcije, pa je u tom smislu otac
mladenku pratio do oltara kako bi “vlasništvo” predao mladoženji.
Romantično?!
Momačka večer
Ovakve
su zabave u početku organizirali spartanski vojnici, a radilo se o
svečanosti kojom se opraštalo od samačkog života.
Uloga kuma
Iako danas mladoženja za kuma najčešće bira svog najboljeg prijatelja, u početku se
radilo manje o kvaliteti prijateljstva, a više o vještini mačevanja. Naime, u nekim je slučajevima mladoženji bila potrebna i oružana pomoć.
Ceremonija obreda
Mladenka
tijekom obreda stoji s lijeve strane jer je mladoženji bila potrebna
slobodna desna ruka, u slučaju da treba obraniti buduću suprugu od ostalih, razočaranih
prosaca.
Položaj prstena na ruci
Vjenčani
prsten nosi se na četvrtom prstu lijeve ruke jer su stari Grci i
Rimljani vjerovali da žila u prstenjaku vodi direktno do srca.
“Vezanje čvora” ( “Tying the knot”)
Izreka potječe od doslovne prakse
kada su parovima ruke vezali zajedno jer se time simbolizirala obveza koje se moraju pridržavati stupanjem u brak.
D.Š.
