Muški hormon testosteron potpomaže razvoj stanica raka prostate, a terapija deprivacije androgena onemogućuje proces stvaranja testosterona.
Procjenjuje se kako se svaki treći muškarac s ovom malignom bolesti odlučuje za upravo ovu terapiju – ili u obliku lijekova ili operacije uklanjanja testisa.
Iako ova vrsta terapije sprječava rast malignih stanica, ona sa sobom povlači moguće rizike: prvenstveno dijabetes, bolesti srca ili pretilost. Budući da su i pretilost i šećerna bolest povezani s mrenom, istraživači Instituta za rak Karmanos iz Detroita “sumnjaju kako je mrena još jedna nenamjerna posljedica terapije deprivacijom androgena”.
Kako bi ovu tezu dokazali, proučavali su gotovo 66.000 pacijenata s rakom prostate starijih od 66 godina. Od ovog je broja skoro polovica svoju bolest liječila terapijom deprivacije androgena unutar šest mjeseci nakon dijagnoze. Ustanovljeno je 111 novih slučajeva mrene na tisuću ispitanika.
Nakon što su u obzir uzeli druge faktore rizika za mrenu, ustanovili su kako su muškarci liječeni deprivacijom androgena izloženi devet posto višem riziku od razvijanja sive mrene. Kada je riječ o muškarcima čiji su testisi uklonjeni, njih je rizik bio nešto veći i iznosio je 26 posto.
“S obzirom da se ova terapija često provodi za liječenje raka prostate, važno je u potpunosti razumjeti njene negativne posljedice. Trebalo bi se pažljivo nadgledati pacijente dok uzimaju ovu terapiju za nove dijagnoze dijabetesa i moguće mrene”, zaključila je Jennifer Beebe-Dimmer, voditeljica istraživanja.
Muškarci koji su za rak prostate tretirani hormonskom terapijom izloženi su 30 do 40 posto višem riziku kolorektalnog karcinoma, tvrde američki stručnjaci.
Katarakta ili mrena je zamućenje očne leće. Najčešće nastaje kao posljedica
starenja, no također može nastati kao posljedica šećerne bolesti, traume,
uzimanja određenih lijekova (kortikosteroidi), zračenja (rendgenskog,
ultraljubičastog) ili može biti nasljedna (kongenitalna katarakta).
K. Horvat
