Fokalni napadaji počinju u jednom dijelu mozga, a rano prepoznavanje suptilnih simptoma poput neobičnih mirisa, osjećaja u želucu ili iznenadnog straha može spriječiti ozljede i ubrzati postavljanje prave dijagnoze.
Fokalni ili žarišni napadaji najčešći su tip epilepsije, a nastaju kada se nenormalna električna aktivnost pojavi u jednoj specifičnoj regiji ili mreži na jednoj strani mozga. Ovi napadaji mogu proći uz očuvanu svijest, kada osoba točno zna što se događa oko nje, ili uz poremećenu svijest, pri čemu bolesnik može djelovati potpuno odsutno i ne sjećati se same epizode. Zbog toga što ovi napadaji često ne uključuju dramatične i snažne trzajeve cijelog tijela kakvi se obično vežu uz epilepsiju, ljudi ih znaju pogrešno protumačiti kao obično sanjarenje, tjeskobu, nedostatak pažnje ili umor.
Prvi znakovi
Prvi znakovi fokalne epilepsije često se nazivaju aurom, a zapravo predstavljaju početnu fazu napadaja i tijelu služe kao rano upozorenje. Pravilno prepoznavanje ranih znakova uključuje uočavanje suptilnih promjena u raspoloženju ili osjetilima, kao što su osjećaj već viđenog, neobjašnjiv i iznenadan strah, neobični metalni okusi i čudni mirisi, osjećaj trnaca, vrtoglavica te nelagodan osjećaj koji se poput vala diže u želucu. Stručnjaci napominju da neki pacijenti osjećaju ove promjene satima pa čak i danima prije samog napadaja, što im daje dragocjeno vrijeme da se pomaknu na sigurno mjesto, sjednu i zatraže pomoć okoline.
To mogu biti fizički znakovi poput neobičnog mljackanja usnama, ponavljajućih pokreta ruku, besciljnog povlačenja vlastite odjeće, brzog treptanja ili kratkih epizoda zurenja u prazno bez reakcije na vlastito ime
Osim unutarnjih osjetilnih promjena koje osjeća sam pacijent, članovi obitelji često su prvi koji primijete neobične znakove u ponašanju. To mogu biti fizički znakovi poput neobičnog mljackanja usnama, ponavljajućih pokreta ruku, besciljnog povlačenja vlastite odjeće, brzog treptanja ili kratkih epizoda zurenja u prazno bez reakcije na vlastito ime. Iako većina takvih napadaja traje između nekoliko sekundi i tri minute te prolazi bez dugotrajnih posljedica, ključno je ostati smiren, zabilježiti točno vrijeme početka epizode i osigurati pacijenta od udaraca i pada.
Liječnici savjetuju da pacijenti i njihove obitelji detaljno zabilježe točan datum, vrijeme i trajanje svake epizode, kao i sve neobične simptome koji su joj prethodili. Uz detaljnu povijest bolesti, neurolozi se najviše oslanjaju na elektroencefalogram koji bilježi električnu aktivnost mozga
Za postavljanje točne dijagnoze iznimno je važno voditi dnevnik napadaja. Liječnici savjetuju da pacijenti i njihove obitelji detaljno zabilježe točan datum, vrijeme i trajanje svake epizode, kao i sve neobične simptome koji su joj prethodili. Uz detaljnu povijest bolesti, neurolozi se najviše oslanjaju na elektroencefalogram koji bilježi električnu aktivnost mozga te na magnetsku rezonanciju koja može otkriti strukturne promjene ili ožiljke na moždanom tkivu, zbog čega je pravovremeni odlazak specijalistu ključan.
Što učiniti kada dođe do napadaja
Ako se nađete u blizini osobe koja proživljava napadaj, vaš glavni cilj je zaštititi je od fizičkih ozljeda dok se rad mozga ne unormali. Zabilježite točno vrijeme početka jer je trajanje epizode vrlo važan medicinski podatak za liječnike. Nježno spustite osobu na pod kako biste spriječili nagli pad i stavite joj pod glavu smotani komad odjeće ili manji jastuk. Ako je to moguće, okrenite pacijenta na bok u takozvani bočni položaj kako bi dišni putevi ostali slobodni, a slina mogla nesmetano istjecati iz usta. Također je važno maknuti sve oštre predmete i tvrdi namještaj iz neposredne blizine te olabaviti usku odjeću oko vrata.
Suprotno starim zabludama i mitovima, osobi koja ima napadaj nikada ne smijete stavljati predmete u usta niti joj pokušavati silom otvoriti čeljust, jer to može dovesti do teških ozljeda zuba i blokade dišnih puteva
Jednako je važno znati što nikako ne smijete raditi tijekom napadaja. Suprotno starim zabludama i mitovima, osobi koja ima napadaj nikada ne smijete stavljati predmete u usta niti joj pokušavati silom otvoriti čeljust, jer to može dovesti do teških ozljeda zuba i blokade dišnih puteva. Također, nikada nemojte pokušavati obuzdati osobu ili joj nasilno držati udove koji se trzaju, jer to može uzrokovati kidanje mišića ili prijelome kostiju. Ostanite mirni uz pacijenta sve dok u potpunosti ne dođe k svijesti i pomozite mu da se sigurno orijentira u prostoru.
Liječenje fokalne epilepsije najčešće započinje uvođenjem modernih antiepileptičkih lijekova koji pacijentima u većini slučajeva omogućuju normalan, siguran i kvalitetan svakodnevni život.
Hitnu medicinsku pomoć treba pozvati bez ikakve odgode ako napadaj traje dulje od pet minuta ili ako pacijent ima poteškoća s disanjem nakon prestanka trzanja. Liječenje fokalne epilepsije najčešće započinje uvođenjem modernih antiepileptičkih lijekova koji pacijentima u većini slučajeva omogućuju normalan, siguran i kvalitetan svakodnevni život. Kod onih pacijenata kod kojih lijekovi ne donose željene rezultate, suvremena medicina nudi i druge opcije poput kirurškog liječenja ili posebnih terapija uz strogi i redoviti liječnički nadzor. ( Ordinacija.hr )
