Dnevne putešestvije jedne majke, slikarice, bloggerice. Brutalno iskreno…
Nemaju svi filmovi ultra kreativne scenariste. Neki drpaju po našim životima i kopipejstiraju.
Jučer sam imala takav, dan kao iz Seinfelda.
Dobro, ipak je on Car. Ništa nije tako smiješno kao sadržaj Seinfeldove glave.
Onda čudno.
Čudan isječak kao iz Seinfelda.
Gledamo Latinicu. Bandić s lijeva, Bandić s desna, pečeni, pohani, kiseli, Bandić na naglo. Uglavnom, loše brate..loše..
Gubim interes…
Latinov smrtno ozbiljan „slijede reklame, ostanite uz nas“ po enti put me nasmiju, ali zadrže uz ekran, valjda od dosadne emisije poveselih se reklamama.
Drogirani lošim tv programom, s izgledom lica kao da je netko prdnuo u sobi, ali se ne usudi reći tko je, zajedno uživamo u gledanju EPP-a.
Zgodna mačka, divna bočica…dahće…aahhh novi parfem, novi GUCCI.
„I to loš parfem“
Dometnuh.
S licem soba kojeg je netko upravo nategnuo za rep, bračni mi se priležnik odvaja iz zajedničke fotelje i otpuhuje: „to je drugi poklon u sedam dana koji vraćam“.
UUpps..
Nije valjda ..pa kako sam pogodila komentirati baš tu reklamu….kud baš taj…!
( stvarno peku oči od toga kako dismr na zelje)
Ali bočica je lepa…vadim se..
Ne pomaže.
Sedam dana prije prokomentirala sam crveni jastuk u obliku srca, Karlov omiljeni, na način okrutnosti kakvu posjeduje samo žena u debelom PMS-u, ne znajući da me identičan jastuk promjera 150×300 čeka zaključan u gepeku. To je taj drugi. Još uvijek je tamo. U gepeku.
Ima dana kad ti je život jednostavno predložak situacija nevjerojatne koincidencije. Idealan za scenarij.
