Dok sam išao u osnovnu školu, jednom sam prilikom u knjižnici tražio knjigu naslova 80 najvećih zavjera svih vremena.
Srećom, bila je već izdana, a ja se po nju nikad nisam vratio.
Da sam knjigu podignuo, tko znao bih li sada pisao ovaj članak. Ili bih promovirao najnoviji detoks s ciljem čišćenja tijela od ‘chemtrailsa’.
Zbog ovog događaja ili usprkos njemu, privlače me teorije zavjere i zablude općenito. Kad kažem da me privlače, ne mislim na to da se želim zabaviti vjerujući u njih, već me privlači argumentirano ih pobijati.
Doručak nije najvažniji obrok u danu
Jedna od možda i najvećih zabluda današnjice jest priča o štetnosti genetski modificiranih organizama.
Iako se radi o prehrambenoj temi, o njoj ne pišem prvenstveno kao nutricionist, već kao znanstvenik koji se bavi nutritivnom genomikom, te kao ljubitelj kritičkog razmišljanja.
Da preduhitrim zle jezike koji će me optužiti da na platnoj listi neke od biotehnoloških tvrtki koja proizvodi GMO, ili da posjedujem njene dionice, nisam, i ne posjedujem. Moj interes leži u poticanju tehnološkog napretka, ili barem prestanku inhibicije istoga, ali prije svega poticanju kritičkog razmišljanja.
Profesor Hrvoje Fulgosi s Instituta Ruđer Bošković jedan je od najvokalnijih protivnika demonizacije genetske modifikacije u Hrvatskoj. Razlog zašto ga spominjem je taj što skrojio izvrstan alternativni naziv za genetski modificirane organizme: Generalno Mistificirani Organizmi.
A osim što su generalno mistificirani, genetski modificirani organizmi su i globalno maltretirani.
Zašto genetski modificiramo organizme?
Genetski modificirani organizmi postoje, odnosno proizvodimo ih zato što nam, bilo proizvođaču ili konzumentu, pružaju određenu korist u odnosu na one nemodificirane.
Što čini dobrog nutricionista? Prepoznajte ga po 13 karakteristika
Primjeri takvih koristi su veća otpornost na insekticide, pesticide, viruse, nepovoljne okolišne uvjete (toplina, hladnoća, suša…), povećana nutritivna vrijednost, veći prinosi po hektaru korištenog zemljišta i sl.
Što je genetska modifikacija?
Ljudi genetski modificiraju svu hranu, kako biljke, tako i životinje, tisućama godina, otkako smo ih počeli uzgajati. Taj se proces naziva umjetna selekcija.
U procesu umjetne selekcije iz godišnje se žetve čuva sjeme biljaka s najpoželjnijim karakteristikama kao izvor sjemena za sljedeću godinu. To se sjeme zasije i sljedeće godine imamo urod s malo boljim karakteristikama nego prethodne. Kad se to ponovi nekoliko tisuća puta kroz nekoliko tisuća godina, dobijemo hranu koju jedemo danas. Kukuruz bi bez umjetne selekcije bio neugledna trava, a krumpir otrovna biljka.
Genetska modifikacija u užem smislu riječi tek je jedna u nizu tehnologija koju koristimo za izmjenu organizama da bi zadovoljili naše potrebe i želje. Podrazumijeva umetanje jednog ili više specifičnih gena u iz nekog drugog organizma, nositelja pozitivne karakteristike koja nas zanima, u onaj ciljani, koji želimo unaprijediti.
Takve izmjene su mnogo preciznije od onih nastalih prirodnim mutacijama, križanjem ili mutagenezom koji se koriste u konvencionalnom stvaranju novih sojeva, a time i potencijalno bezopasnije.
Nutritivna vrijednost GMO hrane
Kao svaki dobar nutricionist, započet ću s pitanjem postoji li razlika u nutritivnoj vrijednosti između genetski modificirane hrane i one koja to nije?
Odgovor je nemoguće dati. Naime, genetska modifikacija tek je alat, a genetski modificirani organizmi tek proizvodi tog alata, koji mogu biti nutritivno kvalitetniji, ili manje kvalitetni, od „originalnog“, nemodificiranog proizvoda. Stoga ne bismo smjeli generalizirati, već nutritivnu vrijednost genetski modificirane hrane možemo i trebamo mjeriti isključivo na pojedinačnoj razini.
Pitanje koje si trebamo postaviti jest postoji li potencijal da GM hrana bude nutritivno kvalitetnija od one nemodificirane?
Što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji?
Odgovor je nedvojbeno da, a primjeri za to su razvoj soje s unaprijeđenim profilom masnih kiselina (bez trans masnih kiselina, manji udio zasićenih te veći udio jednostruko nezasićenih masnih kiselina), te tzv. „zlatne riže“, odnosno riže s iz narcisa i bakterije umetnutih gena za biosintezu beta-karotena. I dok je spomenuta soja u upotrebi, zlatna riža se još uvijek razvija. Osnovni cilj ove modifikacije riže jest korekcija deficita vitamina A (beta-karoten je njegov prekursor), zbog kojeg milijuni djece diljem svijeta ostaje slijepo.
Geemofobija
Strah od GMO-a gotovo je univerzalan. Ali čega se ljudi točno boje?
Ljudima je urođen strah od novog i nepoznatog. Taj nas je strah kroz evoluciju čuvao od opasnih i potencijalno smrtonosnih situacija. Genetska modifikacija i nova je i nepoznata.
No strah od novoga nije racionalan strah. Odnosno, nije proizvod specifične situacije za koju imamo razloga vjerovati da nam može naštetiti. Dapače, znanost i stručnjaci nam jasno poručuju da je u slučaju GMO-a strah neopravdan.
Bez obzira na dokaze, veliki će broj ljudi i dalje vjerovati u štetnost GMO-a. Posljedica je to izloženosti netočnim informacijama i senzacionalizmima putem medija i društvenih mreža, te anti-intelektualizmu, odnosno a priori odbacivanju riječi stručnjaka.
Prehrambeno iskupljenje ili zašto trebate zaboraviti na detoks
Označavanje GM hrane
Ako pitate prosječnog Amerikanca treba li genetski modificirana hrana biti posebno označena na prehrambenoj deklaraciji, 82% je vjerojatnosti da će odgovor biti pozitivan.
Ljudi imaju pravo znati što je u njihovoj hrani, zar ne?
Međutim, kad te iste ljude upitate treba li na isti način biti označena i hrana koja sadrži DNA, pozitivan ćete odgovor dobiti u jednakoj mjeri, odnosno u 80% slučajeva.
Za one koji se pitaju zašto je drugo pitanje esencijalno, vrijedi istaknuti da DNA bez iznimke sadrži svako biće na planetu, živo ili mrtvo; svaka bakterija, životinja ili biljka, zdrava ili otrovna.
Što nam to govori?
To nam govori da bez obzira na to što svatko ima pravo na vlastito mišljenje, nije svačije važno niti jednako vrijedno, posebno kad se radi o iole kompleksnim temama.
Da budem direktniji: Ljudi prečesto nemaju pojma što žele niti traže.
Znanost o GMO-u
Različiti genetski modificirani organizmi sadrže različite gene iz različitih organizama, ubačene na različite načine. Kao i kod nutritivne vrijednosti, to znači da se njihova sigurnost za zdravlje potrošača i okoliš treba procijeniti na svakom pojedinačnom slučaju te da nije moguće donositi generalne zaključke o sigurnosti ili štetnosti sve genetski modificirane hrane.
Sigurnost se upravo i procjenjuje na individualnoj razini.
Primjerice, 1996. godine uočeno je da se prijenosom gena iz brazilskog oraha u soju zadržavaju njegova alergena svojstva. Time bi ljudi alergični na protein brazilskog oraha bili izloženi većem riziku. Navedena genetski modificirana soja nikada nije vidjela svjetlo tržišta, upravo zbog kvalitetne kontrole.
Stav javnosti prema genetski modificiranim organizmima generalno je negativan, bez obzira na izuzetno malen broj istraživanja koja ukazuju na njihovu štetnost. Ta su istraživanja bez iznimke izazvala veliku pozornost javnosti i akademske zajednice. Potonja ih je zbog izuzetno nekvalitetne metodologije nemilice iskritizirala, a jedno od istraživanja je čak i povučeno od strane izdavača. Stoga, ne treba ih shvaćati kao dokaz štetnosti GMO-a, posebno kad ih se stavi u kontekst ukupne znanstvene literature.
Laži o glutenu (i gdje se krije prava istina)
S druge strane, stotine nezavisnih, kao i privatno financiranih istraživanja, zaključuju kako je genetski modificirana hrana sigurna za konzumaciju.
Svjetska Zdravstvena Organizacija, Američka Nacionalna Akademija Znanosti, Američko Udruženje za Napredak Znanosti, Američko Medicinsko Udruženje, Kraljevsko Znanstveno Društvo te Europska Unija samo su neke od velikih svjetskih znanstvenih organizacija koje u svojim javnim stajalištima zaključuju da je konzumacija genetski modificirane hrane sigurna za zdravlje ljudi.
Razina znanstvenog konsenzusa o sigurnosti GMO hrane jednaka je onome o ljudski uzrokovanom globalnom zatopljenju.
Presuda
Svijet je svaki danom sve puniji novim, moćnim tehnologijama. Genetska modifikacija jedna je od njih. Takve tehnologije nisu dobre ili loše same po sebi, već su tek alati koji se mogu koristiti s dobrom ili lošom namjerom, s pozitivnim ili negativnim posljedicama.
Niti jedna nova tehnologija nije bez rizika, ali ponekad protivljenje inovaciji nosi veće rizike.
Savršeno je razumno biti sumnjičav prema njima, kao i prema tvrtkama koje ih upotrebljavaju. No samo zato što je u nečijem interesu prodati određenu tehnologiju, to istu automatski ne čini štetnom. Za utvrđivanje korisnosti ili štetnosti nužan je rigorozni znanstveni pristup, kao i zakonska regulacija koji nam omogućuje maksimizaciju benefita, a minimizaciju rizika. A točno to i imamo.
Nemojte upasti u zamku donošenja stavova baziranih na privlačnim lažima, mitovima, zabludama i ideologijama.
Netolerancija prema intolerancijama (na hranu, naravno)
Foto: Shutterstock
