Kada nas boli ruka, noga ili bubreg, pokucat ćemo liječniku na vrata, no što ćemo poduzeti ako pati naša psiha?
U kakvom sustavu živimo, bit će još malo i stvar rutine da svi tražimo pomoć ili psihologa ili psihijatra, smatra prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije te forenzičke psihijatrije i pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Osijek.
Htjeli to priznati ili ne, u našem je društvu još uvijek tabu potražiti psihološku pomoć. No, da bismo uopće znali kome se obratiti, važno je znati razliku između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta.
Osnovna razlika između psihijatra i psihologa
“Osnovna je razlika da je psihijatar liječnik, a psiholog nije. Psiholog završava Filozofski fakultet. Liječnik je onaj tko ima vještinu i prije svega bazično znanje o tome kako uopće funkcionira naš sustav uma i tijela da bi mogao prepoznati, liječiti i spriječiti bolest. Upravo zbog takve razine edukacije psihijatar ima i pravo propisivati lijekove“, kaže prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković.
Kako prepoznati je li djetetu potrebna psihološka pomoć? Ove znakove nemojte ignorirati
Psiholog je stručni suradnik u timu koji primarno pomaže kod lakših smetnji koje ne moraju nužno biti odmah u sustavu skrbi psihijatrije. Riječ je, ukratko, o savjetodavnom radu s ciljem korekcije određenih ponašanja i bazičnih uvjeravanja.
“Dijagnozu bolesti i plan liječenja može osigurati isključivo psihijatar kao odgovorna osoba, što je jasno navedeno u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim poremećajima. Međutim, protivim se pretjeranoj psihijatrizaciji nekih lakših smetnji među mladima i djecom općenito, a koje mogu pravodobnom intervencijom kroz službe psihologa u školama ili unutar nekih drugih ustanova biti uklonjene ili se djeca s nekim krizama mogu osnažiti i savjetodavno im se osigurati podrška u situacijama kada se osjećaju pomalo nesigurno, obeshrabreno ili anksiozno”, ističe dr. Dodig Ćurković.
“Ono što i sama u praksi vidim jest da većina psihologa zna kada neke situacije ili stanja treba poslati na daljnji tretman psihijatru, kao što i mi znamo koja su djeca za obradu, podršku ili osnaživanje kod psihologa”, dodaje naša sugovornica.
Što se pojma psihoterapeuta tiče, kaže kako je on postao nalik na influencera.
Ovih 5 namirnica jedite što manje jer uništavaju koncentraciju i slabe pamćenje
“Kod nas danas svi misle kako imaju neka zvanja, stručnost ili vještine da mogu biti tzv. psihoterapeuti. Postoje brojni pravci u psihoterapiji koji traže određenu razinu predznanja da bi netko uopće mogao sudjelovati u toj edukaciji. Međutim, čini mi se kako si kod nas doslovno svatko uzima za pravo da se etiketira kao psihoterapeut jer u tom području još uvijek postoje brojne nejasnoće, koje će se, vjerujem, u doglednoj budućnosti puno bolje riješiti. Posebno ističem zabrinutost zbog kvazistručnjaka koji često, zbog nedostatka kako dječjih i adolescentskih psihijatara tako i općenito stručnjaka specijaliziranih za mlade (psihologa, defektologa), svojim vrlo upitnim referencama i stručnim kvalifikacijama učine više štete nego koristi. Zakon o psihoterapiji trebao bi jasno definirati tko je, na koji način i s kojim završenim psihoterapijskim tehnikama za što kompetentan, uključujući i, naravno, superviziju”, stava je dr. Dodig Ćurković.
Autor: Razgovarala Suzana Lepan-Štefančić
Foto: Shutterstock
