Nova knjiga “Lazy Workaholic – Kako raditi manje, a živjeti više” dr. Davora Kusta otvara jedno od najvažnijih pitanja modernog života: gdje je granica između ambicije i preopterećenosti?
Nova knjiga “Lazy Workaholic – Kako raditi manje, a živjeti više” dr. Davora Kusta otvara jedno od najvažnijih pitanja modernog života: gdje je granica između ambicije i preopterećenosti? Kao onkolog, doktor Davor Kusta svakodnevno vidi koliko kronični stres, tempo i stalna dostupnost mijenjaju ne samo naše zdravlje, nego i način na koji doživljavamo sebe. A kao netko tko je i sam godinama živio u ritmu neprekidnog rada, dobro zna kako izgleda trenutak kada shvatite da vanjski uspjeh ne znači nužno i unutarnji mir.
Ovu je knjigu napisao onima koji rade puno, ali osjećaju da se premalo kreću; onima koji žele više, ali ne znaju odakle krenuti; onima koji naslućuju da život može biti drukčiji – i trebaju nekoga da im to kaže naglas. U razgovoru otkriva zašto je nastala ova knjiga, kako izgleda radoholizam iz perspektive liječnika te koje je najvažnije pitanje koje si svatko od nas treba postaviti.
1. Što je Vas, onkologa, potaknulo da napišete knjigu o tome kako raditi smislenije a ne više?
Iskreno, nije postojao jedan dramatičan trenutak – više je to bio osjećaj koji se duže vremena razvijao. Izvana je sve izgledalo savršeno: dobra karijera, puno projekata, stalne nove pobjede. Ali iznutra je to bilo drugačije. Počeo sam primjećivati da vodim život koji je ‘na papiru’ uspješan, ali zapravo nema dovoljno prostora za mene kao osobu. Okidač je bio trenutak kada sam se pitao: ‘Ako ovako nastavim još deset godina, hoće li mi to donijeti ispunjen život?’ Odgovor je bio – ne. I tada je nastala ideja knjige. Ne kao priručnik kako raditi manje, nego kao vodič kako raditi smislenije.
2. Kao onkolog, često vidite kako stres utječe na ljude. Koliko vas je to iskustvo oblikovalo?
Gotovo svaki dan. Ljudi misle da ih uništava posao, ali zapravo ih uništava način na koji rade: stalna žurba, odsutnost, zanemarivanje tijela, manjak sna, kontinuirani stres. Kad radite s onkološkim bolesnicima, stalno gledate život kroz neku vrstu povećala. Možete jasnije vidjeti što je zaista bitno, a što prolazno. Po mom iskustvu, rijetko tko žali što nije proveo više vremena u uredu. Zato sam shvatio da moram progovoriti o ovome – ne samo kao liječnik, nego kao netko tko je i sam upao u zamku preopterećenosti.
3. U knjizi otvoreno govorite o radoholičarskoj strani sebe. Koliko je bilo teško to izložiti javnosti?
U neku ruku neugodno, ali i oslobađajuće. Morate priznati sebi da ste godinama gurali nešto što nije bilo zdravo. Morate prihvatiti da niste neuništivi. Kad prestanete glumiti da apsolutno sve držite pod kontrolom, tek tada možete mijenjati navike. I tek tada drugi počnu vjerovati vašoj priči, jer vide da ne predajete teoriju, nego iskustvo.
4. Kome je knjiga namijenjena? Tko je vaš idealni čitatelj?
Mislim da svatko u knjizi može naći nešto za sebe – od poduzetnika do sasvim ‘običnih’ ljudi. Pisao sam je primarno ljudima koji rade puno, a ne vide rezultate svoga rada. Idealni čitatelj je netko tko je ambiciozan, ali želi prestati raditi sve ručnim načinom i početi graditi dugoročne mehanizme rasta. Želim da, nakon što je pročitaju, pomisle: ‘Mogu drugačije.’ Ne savršeno i ne preko noći – ali drugačije i bolje.
5. Zašto nas često prati osjećaj da puno radimo, ali ne napredujemo kako smo zamislili?
Najčešći uzrok je nedostatak pravog smjera i sustava. Većina ljudi radi puno, ali radi sve – umjesto onoga što donosi rast. Zato su zauzeti, ali ne produktivni. Prvi korak prema promjeni je vrlo konkretan: shvatiti koje aktivnosti nose najveći povrat i eliminirati sve ostalo. Tad produktivnost raste, a opterećenje pada. Upravo tu nastaje Lazy Workaholic filozofija.
6. Kad biste mogli nešto poručiti starijoj verziji sebe, onom radoholičaru koji radi previše – što biste mu rekli?
Da uspjeh nije sprint. I nije nagrada za najizmučenijeg. Rekao bih mu da počne ranije delegirati, automatizirati, graditi procese, birati aktivnosti koje nose 80% rezultata. I da se prestane dokazivati kroz preopterećenost. Jer u poslovnom svijetu nitko ne nagrađuje žrtvu – nagrađuje se rezultat.
7. Koji su planovi za dalje?
Knjiga je samo početak. Paralelno s njom pokrenuo sam i web-stranicu lazy-workaholic.com, koja je osmišljena kao digitalna produžena ruka cijele priče. Tamo se mogu pronaći dodatni alati, edukativni članci, financijski kalkulatori i konkretni koraci koje svatko može primijeniti već danas – bilo da želi bolje upravljati vremenom, početi štedjeti ili jednostavno prestati osjećati da ga posao svakodnevno iscrpljuje. Osim toga, kroz stranicu se počela okupljati i zajednica ljudi koji razmišljaju slično – ljudi koji žele raditi i živjeti smislenije, ne nužno sporije ili ‘lijenije’, već pametnije. Vjerujem da će se iz toga roditi i radionice, podcasti i novi projekti. A za one koji žele knjigu imati fizički u ruci – moguće ju je naručiti direktno putem weba. Cilj mi je da Lazy Workaholic ne ostane samo knjiga, nego da postane pokret. I podsjetnik da imamo pravo graditi život u kojem smo zadovoljni – pa onda na kraju svega i zdraviji.
8. Koja je posebnost knjige?
Najveća posebnost je to što Lijeni Radoholičar nije klasičan poslovni priručnik, nego knjiga pisana u obliku romana – ima radnju, glavne likove, dijaloge i jednu životnu priču u koju se mnogi mogu prepoznati. Nema suhoparne teorije ni generičkih savjeta, nego konkretne situacije koje pokreću razmišljanje. Drugi dio knjige čine praktične vježbe, povezane s temama iz svakog poglavlja. To nisu vježbe koje se rješavaju ‘reda radi’, nego stvarni alat za osobnu transformaciju. Svaka osoba kroz njih može definirati gdje se trenutno nalazi, što želi i kako do toga doći. Cilj je da čitatelj ne ostane samo na inspiraciji, nego da odmah napravi prve korake prema promjeni – u vlastitom ritmu i na svoj način.
( Ana Abrahamsberg )
